Život je rolerkoster uspona i padova. Ponekad se osjećamo nevjerovatno. Ponekad se osjećamo izgubljeno i tužno. Buda je podučavao da je život u velikoj mjeri patnja, nešto što nam je vrlo dobro poznato.
Najnovija statistika sugerira da se u protekloj godini 74% odraslih ljudi u Velikoj Britaniji osjećalo preplavljeno tolikim stresom da se nisu mogle nositi sa njima.
Koliko god teško radili na tome da budemo sretniji, postoje okolnosti i snage koje rade na održavanju dinamike ying / yang, tj. užitka / boli.
Patnja je neizbježna. To je važan dio života i dio je toga biti čovjek. Unatoč činjenici što to znamo oduvijek, nerado prihvatamo ovu ideju, prestravljeni da će nam njeno prihvaćanje uzrokovati više boli. Umjesto toga, borimo se protiv patnje, pokušavajući je po svaku cijenu izbjeći.
Iz straha od odbacivanja ne tražimo posao koji stvarno želimo. Izbjegavamo teretanu jer se ne možemo suočiti s osjećajem iscrpljenosti i bolova u mišićima. Ostajemo u vezama koje nisu kvalitetne i strastvene jer smatramo da nisu loše i da je vjerovatno bolje to nego biti sam. Ovo su samo neki od načina na koje aktivno izmičemo fizičkoj i psihičkoj boli, pokušavajući se spasiti od očekivane patnje. No, koliko su te sheme izbjegavanja uspješne? Pokušavajući izbjeći patnju, često se ne suočavamo sa istinom koja će nas uvijek sustići. U životu možemo izbjeći mnoge stvari ako odlučimo, ali jedina osoba kojoj ne možemo pobjeći smo mi sami i ne možemo izbjeći svoje mišljenje o sebi. Kada izbjegavamo samoprocjenu i ispitivanje vlastitog života, to je kao da uzimamo paracetamol. Premda ljekovi mogu ukloniti laganu glavobolju ili prehladu, oni neće izliječiti infekciju jetre ili liječiti slomljeni ud. Za to je potrebno priznati što je "pokvareno" i preduzeti potrebne korake da se to popravi. U početku je teško osjećati tu bol, ali jednom kad je fiksirana, ona počinje da nestaje. Ovdje je bitno suočiti se sa patnjom i dopustiti sebi da izgubite kontrolu. Dozvoliti sebi taj iznenadni emocionalni plimni val u kojem osjećate sve što se odvia u vama. Ponekad vas pokrene polomljeno srce, ponekad promjena na poslu, ponekad neki drugi događaj. To nije ugodno, uopšte nije zabavno. Ali vrijedno je proći kroz to, jer kada dođete do dna, dopuštate sebi "procjenu terena" na kojem ćete se obnavljati. U ovoj obnovi leži nevjerovatna prilika da postanete jači, smireniji i sjajniji. Zato nemojte besomučno tragati za izlaz iz ovoga. Jer, ono će vas prije ili kasnije stići. Što se prije suočite sa patnjom, to ćete prije početi rešavati probleme. Taj dio dolazi kada se s ponosom osvrnete na to kako ste se počeli obnavljati. Mirnoća koju ste stvorili u trenutku emocionalnog haosa, to je vaša snaga. „Izbjegavanje patnje je oblik patnje. Izbjegavanje borbe je borba. Negiranje neuspjeha je neuspjeh. Sakrivanje onoga što je sramotno i sam je oblik sramote. " - Mark Manson - Arianna Huffington, osnivačica Huffington Posta, otvoreno govori o nemilosrdnoj radnoj etici koja je dovela do njezinog fizičkog kolapsa uslijed iscrpljenosti, koja ju je skupo koštala. To je bila doista niska tačka za Ariannu, ali to je dovelo do osnivanja kompanije Thrive Global još jedne višemilijunske medijske platforme, koja podstiče zdraviji, uravnoteženiji način života. Vjerovatno ne bi bila na mjestu na kojem je sada da nije došlo do tog sloma i da nije odlučila preduzeti akciju. Život se ponekad može činiti kao da nas želi zgaziti, ali kao što svjedoče mnogi uspješni ljudi, ne možete stići na najbolje mjesto ako niste spremni prvo poći na najgore.
"Morate tražiti neuspjeh. Neuspjeh je tamo gdje su sve lekcije."
- Will Smith - Kao i jezgro Zemlje, i naši najblistaviji i najjači dijelovi su pokopani u centru, pa ako znate da dolazi, dopustite sebi da se otvorite i otkrijete ih. Oslonite se na prijatelje, obitelj ili profesionalnog terapeuta i vjerujte da vas na drugoj strani čekaju dobre stvari. (inspiracija: Alexandra Hearth thoughtcatalog.com)
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|