"Pazi šta govoriš", Džozef Marfi o tome kako samohipnoza određuje našu sudbinu

Da li ste ikada razmišljali o tome zašto neki ljudi žive u radosti i blagostanju, a drugi u teškoćama i mukama? Zašto neki ljudi imaju sreće u svemu, a druge stalno progone neuspjesi?

Zašto jedna osoba uspije da se izliječi od takozvane neizlječive bolesti, a druga od nje umre? – ovo su pitanja koja je postavio filozof, pisac, istraživač pozitivnog mišljenja Džozef Marfi (Joseph Murphy).

Joseph Murphy je imao odgovor na sva navedena pitanja. Ovaj čovjek je bio jedan od prvih koji je počeo govoriti o tome da život određujemo načinom na koji razmišljamo.
Joseph Murphy je počeo da drži svoja prva predavanja o mogućnostima naše podsvijesti prije šezdeset godina. U njima je istraživač ne samo ispričao kako čovjekove misli kreiraju njegovu sudbinu, već je i, u prilog tome, naveo mnoge nevjerojatne slučajeve kojima je i sam Murphy svjedočio.

“Moj rođak je doveo sebe do svog kraja”
Jedan takav incident dogodio se sa rođakom Josepha Murphyja. Tokom putovanja u Indiju, ovaj čovjek je iz radoznalosti odlučio da potraži gataru. Od nje je Murphyjev rođak saznao za njegovu skoru smrt. Prema gatari, trebalo je da umre pre sledećeg punog meseca.
Joseph Murphy je napomenuo da se njegov rođak prije ovog događaja osjećao apsolutno zdravim, bio je vesela i snažna osoba. Putovanje u Indiju ga je promijenilo. Po povratku kući ispričao je porodici šta se dogodilo. Marfijev rođak je napisao oproštajno pismo i počeo da čeka smrt. Kako je kazala gatara, otišao je prije punog mjeseca od iznenadnog zastoja srca.
Njegov rođak je sam sebe doveo do toga. Sugestija koju je dala gatara čvrsto je ušla u njegov način razmišljanja. Rođak je svima pričao samo o njegovoj skoroj smrti. On se složio sa ovim negativnim stavom. I njegove mračne misli, panika i strah od čekanja kraja počele su uništavati njegovo fizičko tijelo. Ali da je moj rođak znao za zakone sopstvene svijesti i odbacio ovu sugestiju, onda mu ona ne bi moglo nanijeti nikakvu štetu, tvrdio je Joseph Murphy.
Prema istraživaču, sugestija zaista ima izuzetnu moć. Međutim, ova moć utiče na ljude drugačije. Joseph Murphy je dao ovaj primjer. Zamislimo plašljivog i nesigurnog putnika na brodu. Ako takvoj osobi kažete da je blijeda, da izgleda nezdravo i da će dobiti napad morske bolesti, onda će taj putnik zapravo postati blijed i osjećati se nezdravo.
Ako priđete mornaru ovog broda istim riječima, njegova reakcija će biti drugačija. U zavisnosti od karaktera i raspoloženja, on će se ili nasmijati kada čuje takvu "šalu" ili će izraziti svoje nezadovoljstvo šalom.
Joseph Murphy je ovu reakciju mornara objasnio činjenicom da je mornar bio uvjeren u svoj imunitet na morsku bolest, pa je takvom sugestijom bilo nemoguće u njemu izazvati strah. Suprotno tome, putnik koji je zabrinut da će dobiti mučninu, nakon što je dobio sugestiju koja to potvrđuje, samo će pojačati svoje strahove i zabrinutost.

“Dao bih ruku samo da bi njoj bilo bolje.”
Joseph Murphy je ispričao još jednu priču o moći samohipnoze. Bila je toliko nevjerovatna da su novine pisale o njoj. Ova priča govori o čovjeku čija je kćerka imala deformirajući artritis. Predložene metode liječenja djevojčici nisu pomogle. Gledajući na patnju svoje kćeri, njen otac je jednom rekao: „Dao bih ruku samo da joj bude bolje“. I ove riječi našle su izraz u njegovom životu.
Jednog dana se ovaj čovjek vraćao kući sa svojom kćerkom. Imali su nesreću. Djevojčin otac je ostao bez ruke, ali je nakon incidenta stanje njegove kćerke počelo da se popravlja. Ubrzo je njena bolest nestala.
Ova priča je još jedna potvrda da moramo pratiti koje sugestije naši umovi prihvataju. Sve one treba da nas liječe, inspirišu, jačaju samopouzdanje, uzdižu duh, poručio je svojim slušaocima Joseph Murphy.

U moć sugestija uvjerili su se i slušaoci Murphyjevih predavanja, a nakon što su ih pohađali, počeli su mijenjati svoja razmišljanja. Godine 1962. istraživaču je prišao jedan univerzitetski profesor. Rekao je Josephu Murphyju da mu se cijeli život okrenuo naglavačke - izgubio je zdravlje, bogatstvo i prijatelje.
Joseph Murphy mu je preporučio da svakodnevno ponavlja sljedeće riječi: „Odlično sam zdravlja. Znam i osjećam da se sve u mom životu dešava po principu ispravnih radnji. Moj život je ispunjen mirom, obiljem i ljubavlju”.
Mjesec dana nakon ovog razgovora, Joseph Murphy je primio pismo od svog slušaoca. Profesor ga je izvijestio da su mu se po prvi put nakon mnogo godina u njegovom životu počele događati pozitivne promjene. Autor pisma je napomenuo i da svakodnevno ponavlja ove riječi s uvjerenjem da će rezultati sigurno uslijediti. Prema Joseph Murphyju, mnogi od njegovih slušatelja koji su mu se žalili na sumorno raspoloženje i razdražljivost pokazali su se iznenađujuće prijemčivima za samohipnozu i u tome su postigli dobre rezultate.