Pazi što želiš, možda se i ostvari

Nedavno sam posjetila jednu osnovnu školu i primijetila niz domaćih zadataka učenika koji su visili na zidovima glavnog hodnika škole. Privučena svijetlim bojama i kreativnim rukopisom odlučila sam detaljnije pogledati. ​

Ono što sam vidjela bila je zbirka odgovora učenika na pitanje: Što želite biti kada odrastete? Smiješila sam se dok sam čitala neke odgovore djece - predvidljive odgovore, poput liječnik i astronaut, zajedno sa nekim iznenađenjima, poput inženjer zrakoplovne tehnike i izumitelj paste za zube.

Koliko god sam uživala gledajući zabavne odgovore koje su ta djeca smislila, nisam se mogla suzdržati od svega što me u tom trenutku uznemirilo. Naravno, navođenje djece da razmišljaju o tome što žele biti budi u njima iskru kreativnosti i mašte. U njih se usađuje sjeme nadahnuća, pozivajući ih da razmišljaju o budućnosti i razmatraju što je moguće. No, kao terapeut koji je proveo puno vremena radeći sa razočaranim i nezadovoljnim odraslim osobama, ne mogu a da ne vidim drugu stranu ove dobronamjerne misaone vježbe: ona odaje "ton" života provedenog u želji.
Kao što sam već spomenula, cijenim vrijednost u razmišljanju o onome što želimo za svoju budućnost. Ako ni o čemu ne razmišljamo, završimo bez cilja, bez ikakvog jasnog smjera za život. Ali u određenom trenutku sam čin željenja može postati štetan. Istraživanja u području pozitivne psihologije pokazalo je da što više želimo, to smo nezadovoljniji sadašnjošću. A zapravo nam i ne treba hrpa fantastičnih studija koje će nam dokazivati da je to slučaj. Ako ste ikada uložili vrijeme ili energiju u vašu "želju" poput veće kuće, boljeg posla ili supružnika, osjećali ste poteškoću pri pomisli da vi nemate takve stvari, da vam one sada nedostaju da biste imali bolji život. Razmišljanje o onome što želimo prirodno priziva misli o onome što nam nedostaje - a ovo je, očito, pad u nezadovoljstvo. Nadalje, budući da želimo biti usmjereni na budućnost, to nas izvlači iz sadašnjeg trenutka i uskraćuju nam sposobnost da budemo zadovoljni onim što jeste i što imamo. ​
Drugi problem koji se javlja kada se usredotočimo na ono što želimo jeste da ne razmatramo brojne implikacije povezane sa dobivanjem toga, odnosno ostvarenjem želje. Izraz "pazite što želite, možda se i ostvari" se savršeno može uklopiti u ovu priču. ​

Postoji razlog zbog kojeg mnogi dobitnici na lutriji završavaju u depresiji, mentalnom slomu, ili čak samoubojstvu. Mogli bismo imati jasnu predodžbu o tome što želimo, ali ako ne razmotrimo kako će se život promijeniti kada to dobijemo, mogli bismo završiti manje sretni nego prije ostvarenja želje. Jednom sam radila s klijentom koji je veći dio svog profesionalnog života proveo usredotočen na mirovinu. Htjela je toliko dugo i žarko stići do mirovine, da je to oblikovalo njezin život i uticalo na mnoge njezine izbore. Kada smo započeli zajednički rad, prošlo je osam mjeseci otkako se povukla i bila je potpuno nesretna. Objasnila mi je da u svim godinama žurbe ka umirovljenju nikada nije razmišljala kakav će joj biti život kad stigne tamo. Dok je pričala, tekle su joj suze: "Nikada mi nije palo napamet da će, kada dođem do ovog trenutka u svog životu, moji roditelji biti mrtvi, bila bih previše umorna za putovanja koja bih odlagala i ne bih imala nikakvih hobija da moj zauzeti um. Ovo uopće nije onako kako sam mislila da će biti". Možemo puno naučiti iz primjera ljudi poput mog klijenta, koji pate kao rezultat dobivanja onoga što su nekada željeli. Ako nismo oprezni, tj. spremni, dobijanje onoga što želimo može biti recepat za katastrofu.

Povrh svega, najveći razlog zašto treba dobro razmisliti o onome što želimo je taj što smo skloni vjerovati da ćemo biti sretniji kad postignemo ono što želimo. Istraživanja iz društvenih znanosti dokazala su da je razmišljanje na ovaj način zamka, jer što više dobivamo, to više želimo. Vjerujemo da će dobivanje onoga što želimo biti odgovor na sve naše probleme, pružajući nam doživotnu radost i zadovoljstvo. Ali sreća je posao iznutra; bez znanja kako da je uzgajamo i njegujemo, nikakav novac ili vanjska nagrada neće nam omogućiti da je doživimo ili održimo. Uzimajući u obzir ovo i ostalo što smo spomenuli u ovom članku, lako se zapitati je li želja uopšte vrijedna rizika. Ovdje ima dobrih vijesti za one koji su voljni obratiti pozornost.

Unatoč potencijalnim opasnostima povezanim sa željom, postoji način da je iskoristimo kako bismo obogatili naše živote bez patnje od svih nenamjernih, neurednih "nuspojava". Prvo, i najvažnije, mora nam biti jasno da dobivanje onoga što želimo nije zajamčeno rješenje naših problema. Nećemo doseći neko utopijsko "stanje blaženstva" kada se naše želje ostvare; život jednostavno ne funkcionira na taj način. 

Optimalno željenje započinje stvaranjem ove važne svijesti. Ako je sreća ono što tražimo - a većinu vremena je to tako - mudro je usredotočiti se na to kako je pronaći ovdje i sada, prije nego što kupimo jahtu, odemo na neko putovanje ili uđemo u brak sa našim "idelanim partnerom". Život se uvijek događa u sadašnjem trenutku, tako da je važno da shvatimo da dok želimo, sanjamo i fantaziramo, naš se život jednostavno odvija. Za mene ne postoji ništa toliko zastrašujuće od činjenice da dođem do kraja života i shvatim da sam propustila život, jer sam bio previše zauzeta razmišljanjem o onome što želim, umjesto da cijenim ono što imam. Ne dopustite da vam se to dogodi. Postavite ciljeve svog života i krenite u susret tim ciljevima. Ali znajte da vam je sreća koju toliko želite kada vam se želje ispune dostupno upravo ovdje i upravo sada.

(Autor: Denise Fournier, psihoterapeut, blogerka, i pomoćni profesor na Sveučilištu Nova Jugoistočna Europa