Perfekcionizam nas zamara i ne čini nas savršenima

Fotografija: Patty Maher

Perfekcionisti neumorno traže uspjeh, ali čini se da im ništa i nikad nije dovoljno. Često se osjećaju nezadovoljnima zbog svojih visokih očekivanja.

Uvijek misle da su mogli bolje. Neispunjenje zacrtanih ciljeva čini da se osjećaju konstantno pod stresom i iscrpljeni.
Kada određene navike i rutine postanu trka na duge staze, prefekcionisti su skloni da osjećaju kao da nemaju dovoljno vremena za postizanje svojih ciljeva. Međutim, to što ima fali vremena zbog njihovih perfekcionističkih težnji, to ih nimalo ne brine. Oni jednostavno nisu svjesni da sami proizvode situacije tipa "nemam vremena".

Perfekcionisti imaju tendenciju da budu nesigurni zbog nivoa zahtijeva koje sebi nameću. Konstantno se brinu da budu savršeni u svemu što rade. Svijest o sebi, o tome ko smo, o tome da smo samo ljudi, svijest o našim vrlinama i manama, pomaže nam da izbjegnemo zamke poput ove.

"Najvrednija stvar koju možete napraviti je greška - ne možete ništa naučiti od savršenstva."
-Adam Osborne-

​Koliko god ironično i kontradiktorno zvučalo, perfekcija ne znači uvijek "savršenstvo".  U mnogim slučajevima, težnja perfekciji donosi više tegoba i problema našem emocionalnom i fizičkom blagostanju od bilo čega drugog. U redu je željeti činiti dobro, no, treba procijeniti sebe i pobrinuti se da znate koliko daleko možete ići. Niste ništa ostvarili ako ste naškodili sebi.

Paradoks perfekcionizma
Nema ničeg lošeg u nastojanju da činimo stvari najbolje što možemo, ali takođe moramo znati svoje granice. Isfrustriranost zbog nastojanja da postignemo savršenstva je neobičan paradoks perfekcionizma. Ovakav osjećaj često može imati razoran učinak na naše fizičko i emocionalno zdravlje. Zapravo, Sveučilište Yale istražuje povezanost između perfekcionizma i visokog rizika od depresije i samoubistva.

"Dovoljno dobro je dovoljno dobro. Savršeno će vam svaki put prirediti haos."  - Rebecca Wells-

Perfekcionizam se obično javlja u djetinjstvu i povećava se kako rastemo. Iako većina perfekcionista traži savršenstvo u svakom području svog života, postoje i "selektivni perfekcionisti". 

Neki ljudi su perfekcionisti samo na poslu, u sportu ili u odnosima, dok drugi nastoje biti savršeni baš u svemu. 
Postoje mnogi faktori kada je u pitanju pojava perfekcionizma.

Fizički i emocionalni simptomi perfekcionizma
Studija Sveučilišta Brock istražila je odnos između perfekcionizma i zdravlja kod 492 osobe u dobi od 24 do 35 godina. Otkrili su da se osobe koje su perfekcionisti češće osjećaju loše i žale se na nedostatak sna, bol i iscrpljenost od onih koji nisu. Takođe se intenzivno plaše neuspjeha.
Perfekcionisti imaju tendenciju da pokazuju visok nivo anksioznosti koja ih, uz njihove nesigurnosti, vodi do ozbiljnih nevolja, da čak mogu patiti od ozbiljne anksioznosti, prekomjernog umora ili čak nedostatka motivacije kada ne postignu svoje ciljeve.

Kao što možete vidjeti, perfekcionizam ne znači težiti ka najboljem. Zapravo je upravo suprotno. Perfekcionizam može učiniti da se osjećamo najgore, jer perfekcionisti imaju osjećaj da sve što rade nije dovoljno dobro.  

"Izvrsnost ne zahtijeva savršenstvo." 
-Henry James-