Pet znakova da ste emocionalno inhibirani

Ako ste emocionalno inhibirani, zanemarujete, potiskujete ili gušite mogućnost da doživite sopstvene emocije. Činite to jer mislite da je greška osjećati. Emocije vidite vidite kao prepreku ili izraz slabosti ili nedostatka nečega.

Emocionalna inhibicija često ima svoje korijene u djetinjstvu. Ako ste emocionalno inhibirani, velika je vjerovatnoća da ste odrasli u porodici ljudi koji su radili isto. U ovakvom okruženju, vaše izražavanje emocija će vjerovatno biti prezreno, ismijano, ignorisano ili čak kažnjeno.

Ako ste emocionalno inhibirani, takođe imate poteškoća u odnosu, kako sa sobom tako i sa drugima. To vas često dovodi do osjećaja izolacije. Osim toga, vodićete izuzetno neemocionalan život. 
Kako prepoznati da li patite od ovog stanja? Evo pet znakova.

“Većina neurotipičnih ljudi su po prirodi emocionalna stvorenja, što znači da emocije prirodno izviru iz tijela kao reakcija na potrebe, odnose i događaje. Ali, u mladosti ste možda morali da se prilagodite situaciji u kojoj je izražavanje emocija bilo ignorisano ili kažnjavano .”
-Michelle Quirk-

1. Osjećaj praznine ili pretjerana ozbiljnost
Ako ste emocionalno inhibirani, često ćete imati osjećaj da su sve i svi isti. Svaki dan vam je identičan, ne prepoznajete ih kao dobre ili loše dane. Vaša  osjetljivost je potpuno otupljena. Štaviše, ako doživite i najmanji tračak emocije, ugušite je.
Takođe se možete osjećati prazno. Međutim, nećete obraćati pažnju na ovaj osjećaj. U stvari, imate tendenciju da mislite da je emocionalnost samo manifestacija neozbiljnosti u životu. Vjerujete da se morate ponašati hladno i kruto.

2. Izbjegavanje emocionalnih situacija 
Emocionalna inhibicija dovodi do toga da osjećate određeni prezir prema izražavanju naklonosti i bilo kakvim manifestacijama tuge, radosti ili ljutnje. Međutim, neizbježno postoje okolnosti, kao što su društvena okupljanja, grupna dinamika, zabave i drugi događaji, u kojima prevladavaju emocije.
Shodno tome, nastojite izbjeći sve situacije u kojima se izražavaju emocije. Ako ih ne možete izbjeći, drugima ćete izgledati ukočeni, napeti i neugodni. U stvari, ovakva iskustva su vam zaista neprijatna.

3. Napetost i odvojenost 
Ako ste emocionalno inhibirani, postavljate ne želite da budete bliski sa drugima. Vaše veze će vjerovatno biti stereotipne i često svedene na razmjenu samo radi reda. Ne puštate druge u svoj svijet, niti ikome otvarate svoje srce.
Ako započnete vezu, to je zato što smatrate da je to zgodno ili prikladno. Međutim, ostajete odvojeni i najvjerovatnije ćete se osjećati napeto kako veza postaje preozbiljna. U stvari, vi vodite bitku u sebi, između želje da budete bliski sa svojim partnerom i odbijanja da to učinite.

4. Potreba za skrivanjem emocija
Ako ste emocionalno inhibirani, imate veliki problem da priznate kako se osjećate, jer se bojite odbacivanja. Iz tog razloga, s obzirom na nemogućnost da iskorijenite svoja osjećanja, birate da ih sakrijete.

Međutim, ne možete sakriti svoje emocije samo od drugih, već i od sebe. Štaviše, možete doći do tačke u kojoj ne možete tačno da identifikujete šta osjećate. Emociju doživljavate kao sinonim za rizik i zato je izbjegavate po svaku cijenu.

5. Biti ganut samo fikcijom
Ako ste emocionalno inhibirani, skloni ste pokazati ekstremnu osjetljivost na situacije ili podražaje koji drugima nisu zaista važni. Na primjer, mogli biste plakati dok gledate neku emotivnu reklamu.
Zapravo, ove vrste fiktivnih situacija koje ne uključuju nikakav rizik za vas jer su tako bezlične, često uspiju srušiti vaš oklop. Možda ćete se naći kako plačete kao dijete dok gledate neku romantičnu komediju ili dok svjedočite ispoljavanju naklonosti između stranaca.
Na sreću, emocionalna inhibicija se može relativno lako prevladati. Samo trebate biti svjesni svog problema i imati volju da ga prevaziđete, uz sprovođenje neke obuke. Međutim, postoje neki slučajevi u kojima je to povezano sa ozbiljnijim problemima. Ako je to slučaj, trebaće vam stručna terapija.

(REFERENCE:
1. A mediational model relating affect intensity, emotion inhibition, and psychological distress, Thomas R.Lynch, Clive J.RobinsJennifer Q.MorseElizabeth D.Krause, Summer 2001)