Ponekad biti jak nije vaš izbor, već jedina opcija koju imate

Ponekad je život jednostavno težak. Jedino što vam tada ostaje je da budete snažni. Navlačite svoj oklop i uzimate svoj mač, ponašate se inteligentno i crpite energiju koju ste sačuvali u svom  srcu. Međutim, prije ili kasnije možete se istrošiti.

Kada čitamo neki klasik, gotovo odmah saznamo kada sudbina stupa i preuzima živote junaka. Kada čitamo Virgila, Shakespearea ili Dickensa, čekamo taj trenutak. Kao iskusni čitatelji znamo kako kreće izdaja, zamke, pogreške ili neka tragedija.

"Meko je jače od tvrdoće, voda je jača od stijene, a ljubav je jača od sile."
-Herman Hesse-

Ali u našim običnijim, sirovim životima, rijetko pretpostavljamo da će nam se prirodni tok života ikada osvetiti. Kada krenemo ravno prema svojim snovima, malo nas očekuje da će sudbina imati drugi plan: da će otvoriti klopku ispod naših nogu i šapnuti:  "sada trebate pričekati, vaši snovi su na čekanju".
Niko nam nikada nije objasnio što je to što se zove nesreća. U stvari, ona se samo pokazuje kao učitelj. Mnogima od nas bilo je obećano da će onaj ko se trudi biti nagrađen; da ako volite druge, neće vas napustiti; da ako vjerujete, dolaze dobre stvari.
Međutim, život često ima slabo kalibriran kompas, onaj koji nas ne uspijeva usmjeriti. Umjesto toga, on nas upućuje na najduži i najteži put… gdje je biti jak jedini izbor.

Ako ste suviše jaki suviše dugo, to može dovesti do većeg rizika od depresije
Postoji pogrešna ideja da slabost ili ranjivost neminovno dovode do mentalnih bolesti.  Slijedom ove linije razmišljanja, ukoliko ste „mentalno jaki“ to će vam pomoći da riješite - ili uopće izbjegnete - anksiozne poremećaje i depresiju.

To ipak nije tako jednostavno.  Ljudi koji su navikli da budu jaki zapravo su u najvećoj opasnosti od razvoja depresije.  Na primjer, razmislite o njegovateljima koji se brinu za svoju ovisnu rodbinu.
Pomislite na roditelja čiji je supružnik nezaposlen i mora snositi težinu obiteljskih obaveza. Pomislite na ljude čija profesija znači posvetiti svoj život pomaganju marginaliziranim, zlostavljanim ženama, i djeci bez roditelja.
Biti jak zarad drugih ljudi može postati jako teško. Želimo biti najbolja verzija sebe i pružiti im sigurnost, intimnost, nadu i optimizam koji im trebaju. Međutim, ne shvaćamo da mnogo vremena "glumimo". Mi u to ipak vjerujemo: to je samoobmana.
Poričemo svoje najiskrenije osjećaje: strah, neizvjesnost, anksioznost, usamljenost ... Sve dok se prije ili kasnije ne „razbijemo“. I ne tražimo pomoć; šutimo. Ili još gore, opsesivno držimo druge na prvom mjestu.

Ako vam je jedina opcija da budete snažni, prihvatite svoju ranjivost
Svi to znamo.  Priča o našem životu uključuje izazove koje nikada nismo tražili, tragedije i stvari koje testiraju naše vrijednosti. Međutim, iako sebe možemo smatrati  herojima jer sve to možemo postići i zadržati  svoje žalbe i suze samo za sebe, stalno pravimo istu pogrešku: zanemarujemo sebe.

"U srcu ima mjesta za sve osjećaje, kao što na nebu ima mjesta za sve zvijezde."
-Víctor Hugo-

​Ako vam je jedina opcija da budete snažni, prihvatite svoju ranjivost, jer ranjivost ne znači i slabost. Umjesto toga, to je svjesnost da ponekad moramo stati i samo disati. Biti jak ne znači stalno zanemarivanje vašeg bijesa ili stalno opraštanje dotle da gubite svoje dostojanstvo. To što ste jaki takođe ne znači nametati vlastitu perspektivu drugima i pokušavati kontrolirati sve.

U stvarnosti, ono što nas čini slabima skriva se od svijeta. Ako brinemo o tome da zadržimo našu lijepu vanjštinu da bismo zadržali izgled snažne osobe, samo ćemo proširiti jaz između onoga što zaista jesmo i onoga što pokazujemo.

Stoga je jedna od tajni otpornosti iskrenost (sa sobom i sa drugima). Jer ste možda jaki, ali istovremeno trebate zatražiti pomoć kad vam ona zatreba. Jer je združivanje snaga sa drugim ljudima pametno.

​(izvor: gedankenwelt.com)