Ponekad morate zatvoriti oči i otvoriti srce da biste jasnije vidjeli. Tek tada možete prepoznati ono što je stvarno važno. Jer kada otvorite svoje unutarnje oči ka svojoj duši, vaši horizonti će se proširiti i pojaviće se nove mogućnosti.
Prema neurolozima, kroz našu glavu svakoga dana prođe oko 50.000 misli. Većina njih su mehaničke, ponavljajuće misli. Uz nove tehnologije i brzo mijenjajuće, dinamično okruženje, apsorbiramo ogromnu količinu informacija.
Te poplave informacija nas opterećuju i danas više nego ikada patimo od mentalnog umora. Doslovno smo ukoračili u vanjski svijet, i tamo ostajemo predugo, pa smo potpuno zaboravili našu unutrašnjost, njene procese i našu dušu.
"Ovo je moja tajna. Vrlo je jednostavna: vidim samo srcem. Ono najbitnije je nevidljivo očima." (Antoine de Saint-Exupéry: Mali princ) Čini se da se gubimo u kompulzivnim i paralizirajućim trenucima misli, do tačke u kojoj zanemarimo vlastite prioritete i prestajemo slušati sebe. Usredotočili smo toliko toliko na vanjski svijet da smo postali emocionalno kratkovidni. Kao da trebamo "naočale" kako bi pronašli sreću. Kada se oči umore od gledanja vani Vjerovali ili ne, ali naš um je itekako naviknut na unutarnje sukobe. To je zato što se naši umovi neprestano suočavaju sa prilagodbom na svaku novu situaciju i svaki podsticaj kojem su podvrgnuti. Pritisak na poslu, obiteljski problemi, vlastita očekivanja i zahtjevi, društvene veze. Važno je stalno rješavati probleme, smirivati strahove, popuniti prazne prostore i ugasiti vatru. Mentalna buka koju proizlaze sve te poteškoće može postati neumoljiva i nepopustljiva. Upravo tada, stres počinje ostavljati trag na našem mozgu, a naše oči gube fokus. Zaboravljaju gledati iznutra, u vlastitu svijest, i vidjeti ono što je bitno. Fascinantno je zapaziti da se tijekom dugotrajnih razdoblja stresa i tjeskobe amigdala (koja je povezana sa anksioznošću i emocijama) počinje smanjivati. Ova promjena u njenoj strukturi izravno utječe na prefrontalni korteks (prednji dio prednjeg režnja mozga), što je povezano sa besprijekornim funkcijama mozga kao što su percepcija, koncentracija i odlučivanje.
To znači da kada prolazimo kroz teška vremena u kojima dominiraju brige, stres i uznemirujući mentalni zvukovi, postaje kritično da se povežemo sa sobom. Razbijamo nevidljivu vezu sa sobom i našom sviješću zbog male promjene u strukturi mozga.
Međutim, ne zaboravite snagu neuroplastičnosti ili sposobnosti našeg mozga da se restrukturira. Kroz vježbe kao što su meditacija, svjesnost i druge strategije, možemo usredotočiti naše oči na naše unutarnje biće i naučiti kako bolje upravljati njime. Zahvalni um je odmorni um Zahvalan um je odmorni um koji vam omogućava da shvatite što je stvarno važno. Ova rečenica može zvučati previše poetski ili izvan konteksta. Međutim, želimo postaviti pitanje kako se možete zahvaljivati za bilo što kada se osjećate nezadovoljstvo, tugu ili potištenost? Prvi logičan korak je osloboditi sebe od svih unutarnjih sukoba. Nakon što okončate sve emocionalne bitke, osjetićete jasnu energiju koja vam je potrebna da biste se oslobodili vanjskih ograničenja. Svako želi sreću bez boli, mir bez oluje, dobre osjećaje umjesto ljutnje. Međutim, morate razumjeti nešto vrlo važno: nikada nećete moći vidjeti dugu, a da prvo ne doživite malo kiše. Zatvorite oči da jasnije vidite Prvi korak je da naučite kontrolirati svoje misli. Zapamtite, vaše misli imaju izravan uticaj na vaše emocije i vašu percepciju stvarnosti. Praktikujte sljedeće:
Pokušajte. Zatvorite oči tako da možete vidjeti u svoje srce i brinuti za svoje potrebe koje ste mnogo puta zanemarili kao da su stare igračke.
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|