Ponekad nije kraj ljubavi, nego strpljenju

Ponekad nije kralj ljubav, već kraj strpljenju. Za ovo poslednje se kaže da je poput sveca jer preživljava oluje i poplave, i na kraju pruža više nego što je potrebno. 

Ali zašto neko ne bi ponudio sve osobi sa kojom je izgradio afektivnu i vitalnu vezu i sa kojom ga veže zajednički životni projekat?
Vrlo je jasno i opravdano da ponekad dopuštamo malo više, da oproštamo prošlost i budućnost i da se nadamo da će se nešto poboljšati. No, ponekad se stvarnost u potpunosti raspada kako bi nam otvorila oči.

Ljubav traži strpljenje, ali ima svoja ograničenja
Naše srce ne može ugasiti osjećanja kao što gasimo svjetlo i onda kada to poželimo, ali ako neko izgubi strpljenje, počinje gubiti volju da ostane u vezi, ma koliko ljubav i dalje jaka bila.

​Ljudi koji kažu da je strpljenje vrlina, ali je takođe jasno da se to ne odnosi na sve situacije i da ta vrlina mora imati svoje granice. Ne možemo cijeli život biti strpljivi ukoliko gledamo kako neko krši naša prava i naše ljudske potrebe za  uzajamnošću, zaštitom, ljubavlju i poštovanjem.

Ljubav zahtijeva spremnost na kompromis, volju i strpljenje ... Ali oni postoje samo do određene tačke.

Strpljenje za ljubav nije isto što i pasivnost
Kao što smo već spomenuli, strpljenje se obično opisuje kao vrlina. Strpljenje je sposobnost da odgodimo ono što nam pruža zadovoljstvo jer smatramo da čekanje donosi još bolje stvari.

Strpljenje se opisuje kao sposobnost: ono nam treba da  izdržimo nepovoljne situacije koje možemo ili ne možemo kontrolisati. Kada govorimo o ljubavi, uvijek je važno imati kontrolu nad sopstvenom stvarnošću
Postoje ljudi koji opravdavaju korištenje ove riječi, opisujući nešto što se mora prihvatiti: Stvari su loše,”...ali što učiniti?"  Morate biti strpljivi. "Što možemo učiniti ako je ta osoba takva? Ne možemo je promijeniti, stoga je bolje da budete strpljivi." 

Strpljenje se ne smije miješati s pasivnošću
Ovdje leži pravi ključ. Možemo biti strpljivi, možemo strpljenje učiniti našom najboljom vrlinom jer nam pomaže da bolje analiziramo situaciju i budemo fleksibilniji. Međutim, taj cijeli unutarnji proces ne smije nas spriječiti da vidimo pravu stvarnost.
Strpljiva osoba nema razloga da bude pasivna. Pasivna osoba pretvara toleranciju u način života, omogućavajući zlostavljanje ili loše ponašanje. Ona ne želi učiniti ništa protiv toga. I ovo je nešto što nikada ne smijemo dopustiti.

Prednost je strpljivost, ali ne pasivnost
Kada je riječ o održavanju afektivnog odnosa , strpljenje je od vitalnog značaja u svakodnevnom životu. Jasno je da nam se ne mora svidjeti svaki aspekat, svako ponašanje ili navika našeg partnera, ali zato nećemo odmah djelovati impulsivno i zamjerati mu kako uništava odnos. 
Mi smo strpljivi, poštujemo i tolerišemo jedno drugo, jer volimo jedno drugo. Zato što znamo da kod svakog para postoje periodi kada se stvari smiruju, stvari se počinju normalizovati, i razumijemo potrebe druge strane. Strpljenje treba da bude međusobno i treba ga prakticirati poput treninga. Strpljiv sam sa vama zato što vas poštujem i volim, jer vas prepoznajem kao osobu i znam da ljubav ne znači samo slaganje i sličnosti, već i poštovanje razlika.
Strpljenje takođe zahtijeva emocionalnu jasnoću. Trebalo bi znati gdje su granice.

Ne treba biti pasivan prema zahtjevima drugih kada osoba pokazuje sebičnost i kada sebe uvijek postavlja kao prioritet. Niko ne smije zatvarati oči na zločin, niti biti ravnodušan prema emocionalnoj boli koja se pojavljuje u nama kroz prazninu, prezir ili suptilno zlostavljanje uzrokovanu toksičnim riječima ili ponašanjem. Ovdje bi trebalo okončati svako strpljenje.

A što ako je gotovo sa strpljenjem?
Kada strpljenju dođe kraj, nastupa razočaranje zato što postajemo svjesni stvarnosti u svim njenim nijansama. Međutim, to ne znači da moramo odmah okončati taj odnos ako i dalje volimo tu osobu.
Došao je trenutak da tražimo razgovor, razjasnimo situaciju, da kažete ono što osjećate i što nam je potrebno. Nije riječ o izbjegavanju problema. Ako tražimo kompromis, učinit ćemo sve da to postignemo.
Da bi odnos napredovao ili da bismo poboljšali one nedostatke koji nas povređuju, obje strane moraju poštovati obaveze. Trenutak kada jedan daje više, a drugi samo pronalazi izgovore, znači da je kraj strpljenju i da razočarenje postaje nepremostiv jarak.