Ponižavanje: atak na lični identitet osobe

Neke emocije osjećamo vrlo intenzivno. Krivica, ljutnja, tuga i bijes su neke od takvih. Međutim, postoji jedna koja se ne spominje tako često,  a koja je toliko jaka da nas stvarno može i razgnijevti i rastužiti: poniženje.

Poniženje je negativna emocija koja ostavlja dubok dojam. Osoba se osjeća kao da je bezvrijedna, osrednja, ismijana….

Ovo osjećanje ponekad može trajati jako dugo, ostavljajući posljedice.

"Oduvijek mi je bila misterija kako se ljudi mogu osjećati počašćeni ponižavanjem drugih ljudi."
-Mahatma Gandhi-

Poniženje aktivira područja mozga povezana sa boli
Istraživači sa Sveučilišta u Amsterdamu sproveli su studiju koja je uspoređivala različite emocionalne reakcije 46 volontera.

Istraživači su analizirali moždane talase sudionika dok su oni posmatrali uvrede i laskanje na ekranu.
Sudionicima su takođe ispričane priče u kojima su se morali staviti na mjesto protagonista. To ih je podsticalo da povežu svoje emocije kroz empatiju. Na primjer, jedna situacija se bila sastanak sa prijateljem. Zatim, čim bi osoba sa kojom su se trebale sastati vidjela, ona bi se okrenula i otišla.
Istraživači su otkrili da osjećaj poniženja uzrokuje mnogo bržu i intenzivniju aktivnost mozga od radosti. Negativnije je od ljutnje, a ono što se aktivira u mozgu su područja boli.

Poniženje aktivira područja mozga povezana s boli.

​Iako su komplimenti pobuđivali radost, osjećaj poniženja bio je mnogo intenzivniji od tog ugodnog osjećaja. Ali najnevjerojatnije je to što se bijes nije mogao uporediti sa poniženjem. Na uvrede mnogi sudionici reaguju uzrujano ili ljutito, ali  poniženje je puno negativnije.

​Poniženje je dio svakodnevnog života
Poniženje je emocija koja nije neuobičajena u našem svakodnevnom životu. Zapravo, mnogi ljudi komuniciraju ponižavajući druge, nekako vjerujući da zapravo čine dobro, ili da se "uzdižu". Međutim, nedostaje im saosjećanje koje  im je potrebno da prenesu ono što žele reći na ljepši i suptilniji način.
Recimo, majka hvali prijatelja svoga sina. Sina uspoređuje sa prijateljem. I ne shvatajući to, previđa i nipodaštava dostignuća vlastitog sina. A ako napravi usporedbu sa djetetovim prijateljem, njezin sin će osjećati još veće poniženje.
Često se nalazimo u ovakvim situacijama, osobito na radnom mjestu. Ova emocija, zapravo - ovo ponašanje je "inficiralo" odnose. Osobe ismijavaju druge osobe, čineći da se one osjećaju inferiorno. Poniženje je neugodna, intenzivna emocija koja obično stvara duboke i dugotrajne rane. To utiče na samopoštovanje, što osobi otežava da ga kasnije obnovi.

Poniženje i samopoštovanje
Šta možemo učiniti kada se suočimo s poniženjem? Kako možemo izbjeći da poniženje ostavi dubok dojam na nas? Kako možemo spriječiti da nas toliko muči?

​Tajna je u tome da poznajemo i cijenimo sebe. Ne dodjeljivati moći mišljenju druge osobe, ne dopustiti da tuđa mišljenja imaju moć nad nama. Znati ko smo i ne dopuštati da nas drugi definišu. Ukratko, tajna je da pazite na vaše samopoštovanje, da ga održavate i ojačate do te mjere da se uvijek možete osloniti na njega. Da bismo to postigli, doista moramo paziti na naš unutarnji dijalog: način na koji razgovaramo sa samim sobom. Da li govorimo sebi lijepe stvari, ili samo govorimo: "Tako sam glup", "Tako mi je loše" ili "U takvom sam haosu"? Osmotrite kako razgovarate sa sobom.

​Moramo dobro tretirati sebe, cijeniti sebe i voljeti sebe. Ako smo tolerantni prema drugima, zašto ne bismo bili tolerantni prema sebi? Dopustite sebi da pogriješite, niste savršeni. I ne krivite sebe kada napravite grešku.
Cijenimo sebe toliko da postanemo ravnodušni prema nečijem pokušaju da nas ponizi. Ne možemo spriječiti druge da nas ponižavaju, ali možemo promijeniti način na koji pokušaji poniženja utiču na nas.
​Kada shvatimo da je poniženje napad na naš identitet i pokušaj da nam se nanese bol, preduzmimo radnje. Počnimo vrjednovati sebe: nemojmo ovisiti toliko o vanjskim odobrenjima, i umjesto toga vjerujemo u sebe.

(izvor: exploringyourmind.com)