Postoje dvije vrste života

Postoje dvije vrste života. Jedan se temelji na strahu, a drugi na ljubavi. Život utemeljen na strahu nikada vas neće dovesti u duboku vezu, ni sa sobom, ni sa drugima.

Ostaćete u strahu i druga osoba nema pristup vama, ne može prodrijeti do vas. Drugu osobu puštate do određene mjere, a onda podižete zid i sve se zaustavlja. Osoba orijentirana na ljubav je duhovna osoba. Takva se osoba ne boji budućnosti, rezultata i posljedica, ona je ta koja živi ovdje i sada.

Što je strah? Zašto se toliko bojite? Ako se sve zna o vama i vi ste otvorena knjiga, zašto se bojati? Kako vas drugi mogu povrijediti? Ovo su samo lažna pravila, konvencije koje vam je društvo dalo, da trebate nešto skrivatii, konstantno štititi sebe, biti stalno spremni povlačiti se, kao da okolo ima neprijatelja, kao da se sve urotilo protiv vas!

Niko se nije urotio protiv vas! Čak i ako smatrate da je neko protiv vas, to nije tako, jer su svi zaokupljeni samo sobom, a ne vama. Nemate se čega bojati. To morate shvatiti ako želite imati bilo kakvu duboku vezu. Nemate se čega bojati.
Razmislite o ovome. A onda pustite drugu osobu da prodre do vas, pozovite je unutar svoje duše. Ne stvarajte nikakve prepreke, postanite otvoren prolaz bez prepreka, postanite otvoren prolaz bez zaključanih vrata, bez brave. Tada je ljubav moguća.

Život koji sada postoji nevjerovatno je prepun i nabijen stereotipima. Polovične istine, "prežvakene" i prilično zastarjele lutaju iz generacije u generaciju. Ali vremena se mijenjaju. Ljubav u ovom lancu stereotipa nije iznimka. Naravno, ljubav se ne može naučiti jer se osoba rađa sa njom, svakoj osobi je ona data po rođenju.  Ipak ljubav se može usporediti sa pupoljkom. Zamislite, kada dođe vrijeme - otvora se prekrasan cvijet! Kako se brinuti za njega? Gdje ga staviti? Možete li mu se diviti, možeti li pozvati svakoga i pokazati šarm ovog cvijeta? Slušamo, znamo i gledamo toliko toga ljubavi o ljubavi da na kraju zapravo ništa ne znamo o njoj. Ona je najveća misterija, nerazriješena misterija svemira! Ali upravo ona daje smisao našem postojanju.
​
Osho - O ljubavi