Postoji razlog zašto je nekim ljudima suđeno da uđu u naš život, a onda da odu

Ljudi uvijek kažu da zapravo ne možete objasniti zašto se prema nekome osjećate na određeni način. Zašto se slažete sa nekim ljudima više od drugih ili zašto se odjednom osjećate povezano sa strancima koje tek upoznajete. ​

Osjećam da nas Bog približava određenim ljudima jer su to ljudi koje trenutno trebamo u svom životu. To su ljudi koji će nas ili naučiti važnim lekcijama o životu ili o sebi.
Postoji razlog zašto Bog usmjerava vaše srce prema određenoj osobi i razlog zašto se vežete za određene ljude više od drugih.

Kad pogledam unatrag, ne postoji nijedna osoba za koju sam se stvarno vezala koja nije imala nešto vrijedno da me nauči ili nije igrala veliku ulogu u mom životu. Ironija je da je većina tih ljudi bila privremena jer je njihova dužnost bila da mi pokažu neki drugačiji način i onda su me oslobodili.

Ponekad faza vašeg života određuje kakve ljude privlačite i mislim da je to ljepota vjere u višu silu. Bog vam šalje ljude koje trebate u pravo vrijeme. Kroz ove ljude dobijate odgovore za kojima tragate.  Bog vas prosvjetljava tako što vas približava ljudima koji u vama otkrivaju ono najbolje o vama, ili ono što morate popraviti. Pomaže vam kada se borite tako što vas približava onima koji vam mogu pomoći da se izvučete iz tame.

Samo, ponekad se trudimo da te privremene ljude pretvorimo u vječne ljude, ali to nije njihova uloga. Oni nisu namijenjeni da ostanu u našem životu zauvijek. Bog ih je pozvao da budu tu za nas samo kratko vrijeme. Bog ih je pozvao da budu u našem životu kako bi nas učinili boljima za one koji bi trebalo da ostanu zauvijek.

​Problem je što postajemo isfrustrirani kada ti ljudi odu jer ih ne želimo pustiti. Ne razumijemo zašto bi Bog oduzeo nešto tako lijepo ili nekoga ko nam je donio tako divne trenutke, ali ako na to gledate iz perspektive da će, ako ti ljudi previše ostanu u našem životu, njihova ljepota izblijediti, njihova ljubav umrijeti, njihova priča nas više neće nadahnjivati i pretvoriće se u teret koji ne želimo, sve će tada to imati smisla. Tada će vam postati jasno zašto oni ne ostaju dugo sa nama.

Suština prepuštanja je vjera. Vjera da je takvu jednu priču bolje ostavite onakvom kakva jeste. Bolje ju je ostaviti onako kako ju je Bog napisao. Možda bi "prepisivanje" upropastiti cijelu priču. Možda promjena ne bi donijela sretan kraj. Možda su ti ljudi anđeli poslati tebi kako bi te naučili lekciju, pomogli ti da se izliječiš, ili te učinili boljom osobom i kad im prođe vrijeme, oni odlete. Oni su trebali biti smješteni u tuđi život.

Možda te ti ljudi nauče kako se prepustiti, kako se odvojiti, kako shvatiti kada je nečija uloga u tvojoj priči završena i vjeri da je sljedeća osoba koju ti Bog pošalje upravo ona koja ti treba, čak i ako to još ne znaš.
​
Jer znam da onog dana kada sretnemo osobu kojoj je namijenjeno da sa nama ostane zauvijek, možemo je uočiti na kilometar, prepoznali bismo je u sobi punoj ljudi, jer konačno razumijemo razliku između nekoga ko dodirne našu ruku i nekoga ko dodiruje našu dušu.