Pretjerana ljubaznost: kada dajemo previše sebe drugima, prestajemo razmišljati o sebi

Postoje svakakvi ljudi. Postoje ljudi koji nam osvjetljavaju put svojom pomoći, a postoje i oni koji su poput kamena spoticanja na našem putu - čak i kada nam nude pomoć. Svako od nas određuje koji ljudi mogu ostati uz njega i koje granice treba postaviti, kako ne bismo posrnuli pred tim preprekama.

Jeste li se ikada zapitali zašto postoje ljudi koji su uvijek spremni pomoći? Istina je da su ovo izrazito dobronamjerni ljudi, ali što ih motivira da nam pomognu, čak i onda ako ne tražimo njihovu podršku? Možemo pomisliti kako je uvijek dobro biti ljubazan, jer nam ta osobina pomaže da održimo sopstvenu dobrobit. ​

Ali to nije slučaj kada se granice pređu. Kada se granice pređu, radi se o toksičnom prijateljstvu. Tada bukvalno zaboravljamo na sebe, jer se počinjemo brinuti isključivo o drugima.
​
Ponekad smo tako ljubazni da zaboravljamo na sebe i dopuštamo ostalima da budu na našoj listi prioriteta, uvijek ispred nas. Vjerujemo da bi uvijek trebalo biti dobar, i tako polako postajemo nevidljivi.

Ako smo previše ljubazni, postajemo nevidljivi
Tada se dešava da dajemo toliko sebe drugima, da prestajemo razmišljati o sebi. Razmislite o tipičnoj situaciji gdje majka sve radi za svoju djecu i toliko se brine da zanemaruje svoje vlastite potrebe.
To ne znači da je pogrešno učiniti nešto za druge ili im pomoći kada treba. No, ovdje postoji jedna velika zamka. Doživljavamo situacije u kojima uvijek želimo biti na usluzi drugima, bilo zbog toga što od nas traže pomoć ili zbog toga što vjerujemo da smo potrebni ostalim ljudskim bićima, a potom činimo sve kako bi se oni osjećali dobro. Pitanje je: šta se ovdje događa sa nama? Gdje stavljamo sebe?

Iako to ne možemo vjerovati, ovaj "višak" prijateljstva takođe može biti neugodan za naše prijatelje/članove porodice,  jer ponekad ne dopuštamo drugoj osobi da učini ono što želi. Toliko smo usredotočeni na ono u što vjerujemo  da im je potrebno, da zaboravljamo da ne možemo čitati njihove misli. Da ne spominjemo da je i sam pokušaj toliko iscrpljujući da zanemarujemo vlastite potrebe.
Na taj način, kroz naše vlastite postupke, počinjemo zanemarivati sebe i postajemo nevidljivi. Stalna usredotočenost na naše bližnje čini da sebe stavljamo na poslednje mjesto. Zanemarujemo sebe i gubimo vlastito značenje.

Kada ne možemo reći ne, jer smo previše ljubazni
Može se dogoditi da pridajemo preveliku vrijednost ljubaznosti. Budući da vjerujemo da uvijek treba da budemo  prijateljski nastrojeni, ne postavljamo ograničenja i uvijek govorimo "da" i "amen" svemu. Spremni smo učiniti sve što je potrebno jer smo dobri ljudi.

Što nije u redu sa tim? Naravno, kada rješavamo probleme koji nas ometaju u životu, tada je sve u redu. Ali zamislimo da upadate u neugodnu situaciju samo zato što želite biti ljubazni. Da li ste uvijek spremni da doživite neugodnost samo zato što želite biti ljubazni? Često upadamo u tu zamku, jer vjerujemo da moramo zadovoljiti druge, ako se želimo pokazati kao dobri ljudi. 
Ša je s nama? Ekstremi nikada nisu dobri. Možemo biti ljubazni i postaviti granice kako ne bismo sebe "bacili u sijenku" ili dopustili drugima da to učine.

Koje su posljedice prekomjerne ljubaznosti?
Toksično prijateljstvo je loše i po nas i po naše okruženje. Pogledajmo sljedeće nedostatke i posljedice kako ne biste zaboravili na sebe, samo zato što želite biti previše ljubazni:

• Malo autentičnih odnosa.
• Potreba za konstantnim odobravanjem i potvrdom od strane drugih.
• Povećava se vjerovatnoća ovisnosti u odnosu.
• Nesigurnost.
• Nisko samopoštovanje.
• Niska samosvijest.
• Osjećaj krivice.
• Strah.

To su samo neki od nedostataka povezanih s toksičnim prijateljstvom. To je poput začaranog kruga u kojem polako zaboravljamo. Naša se vrijednost postepeno smanjuje i stvaramo odnose koji nas mogu naškoditi, jer sami pazimo na ono što drugi trebaju.
Ako ta druga osoba nema, ne znamo što da radimo. Nismo navikli misliti na sebe, a kada drugi nije dostupan, počinjemo shvatati kako je teško biti sam sa sobom

"Što te više činim prioritetom, to sam dalji od samog sebe..."

Strategije za prekidanje pretjerane ljubaznosti
Iako pretjerana ljubaznost ponekad postaje dio naše ličnosti, ili navika, još uvijek postoje načini da budemo ljubazni, ali na zdraviji način. Na taj način dajemo sebi vrijednost koju zaslužujemo i imamo više autentičnih odnosa.

• Postavite granice: Neka vaše sagovornice znaju koliko daleko mogu ići s vama. Na taj način, recite im što vas muči, što ne biste učinili, i tako dalje. Na taj će način ljudi znati što mogu, a šta ne mogu tražiti od vas.
• Otpustite osjećaj krivice: ponekad jednostavno morate reći ne. Prestanite se osjećati krivima zato što ne možete konstantno udovoljavati nekome. Ne morate biti na raspolaganju 24 časa dnevno, i to ne znači da ste manje simpatični; to jednostavno znači da vrjednujete sebe.
• Napravite spisak svojih prioriteta: Još uvijek možete biti na raspolaganju za druge, ali ne smijete zanemariti sebe. Uvedite red u vaš spisak prioriteta i stavite na prvom mjestu ono što smatrate da je najvažnija stvar u vašem životu. Na taj ćete način moći bolje upravljati svojim vremenom.
• Upoznajte sebe: na taj način ćete saznati što zaista želite. Takođe će vam biti lakše postaviti prioritete i granica za druge ljude. Osim toga, bolje ćete razumjeti sopstvene osjećaje i misli i zašto vam je to tako teško paziti na sebe.​​

Kao što možete vidjeti, ovdje se radi o zdravoj brizi za sebi. To ne bi trebalo da bude težak zadatak. Ne zaboravite da je ljubaznost važna, ali se mora koristiti u pravoj količini.
Cijena koju ​plaćamo zbog pretjerane ljubaznosti prema drugima jeste iscrpljivanje i onesposobljavanje sebe. Da biste ljubazni onoliko koliko treba (ili koliko neko zaslužuje) morate prvo naučiti da cijenite sebe. Jer samo ako zaista cijenite sebe i znate koliko ste važni, znaćete da nikonije i ne treba da bude iznad vas. Usredotočite se na sebe, postavite prioritete i granice. Snagu za to ćete pronaći u sebe. Budite prvo ljubazni prema sebi.