Bilo bi nemoguće prolaziti kroz život a da nikad ništa ne uzimamo osobno, niti da nikada ne krivimo nekoga za nešto. No, ako to suviše često radimo, na kraju možemo doći do tačke kada okrivljavanje drugih za naše životne okolnosti i viđenje sebe kao žrtve nije više opcija kojoj se valja vraćati.
"Ne shvaćajte ništa osobno. Ništa što drugi ne govore nije zbog vas. Ono što drugi kažu i čine projekcija je njihove vlastite stvarnosti, vlastitog sna. Kada ste imuni na tuđe mišljenje, nećete biti žrtva nepotrebne patnje."
Kako se naš ego počinje formirati u našim ranim godinama, počinjemo uviđati kako se u našim međuljudskim odnosima pojavljuje potreba za kontrolom i moći (ili suprotno tome, želja za nikakvom kontrolom i moći što znači "žrtva").
Nekoliko je razloga zbog kojih neke ego strukture prihvaćaju masku „žrtve“, od kojih je nekoliko: nedostatak samopouzdanja, strah od gubitka kontrole (zbog čega se neki tako čvrsto drže svoje iluzije kontrole da za sve što se događa uvijek krive nekoga drugog) ili čak strah za vlastitu moć (zbog čega je želimo prepustiti u ruke drugog kako nikad u životu ne moramo donositi velike odluke ili promjene). Nije zapravo važno što je razlog, ali kad god upadnemo u taj način razmišljanja, ono što stvarno radimo je predisponiranje sebe za neuspjeh, razočaranje i na kraju bijedu. Kad smo se potpuno oslobodili svoje vlasti i predali svoju moć nekom drugom, sigurno ćemo doći do tačke kad ćemo naići na frustraciju i bijes. Kao što je Steve Maraboli rekao, "Kako bi ti život bio drugačiji da prestaneš hraniti svoj mentalitet žrtve? Uradite ovo danas. Pobijedite dramu i prihvatite svoju urođenu sposobnost oporavka i postizanja." Da bismo izašli iz mentaliteta žrtve, moramo usvojiti dvije vrlo važne osobine koje će nam pomoći da prvo utvrdimo igramo li žrtvu u određenim okolnostima. Ako smo zaključili da igramo žrtvu, moramo biti u stanju da se energetski uzdignemo iznad nje do razine svijesti koja će nam pomoći da se oslobodimo te uloge. Unutarnji integritet Biti žrtva života ili ponašanja drugih ljudi može se dogoditi tako lukavo da možda i nemamo pojma da to radimo. Da bismo prepoznali da to radimo, moramo imati nešto što se naziva unutarnji integritet, što znači biti potpuno iskren prema vlastitom iskustvu. Možda smo navikli govoriti: "Ljuta sam jer mi nije uzvratila poziv" ili "Tužna sam jer si povrijedio moje osjećaje." "Kada se žalite, vi od sebe činite žrtvu. Napustite situaciju, promijenite je ili je prihvatite, sve drugo je besmisleno. "
I dok se na određenoj razini svijesti to može smatrati istinom da drugi ljudi ili okolnosti izazivaju naše negativne emocije, nije stvar samo u tome. Kako podižemo svoju svijest, dolazimo do tačke u kojoj počinjemo uviđati da se cijeli život događa ne samo kroz nas, već i zbog nas. To znači da se zapravo susrećemo sa ljudima, mjestima i stvarima koje djeluju kao katalizatori kako bismo iz nas izvukli one emocije koje još nisu zacijeljene.
Iako se može činiti da je neko kriv za naš, recimo, bijes, povećana razina svijesti pokazaće nam da smo privukli savršen splet okolnosti da bismo pokazali da još uvijek imamo neizliječen bijes u svom emocionalnom tijelu koji treba riješiti. I dok ga osjećamo, zapravo ga liječimo jer je svjetlo naše svjesnosti i stvarni osjećaj bilo koje emocije (do kraja) ono što nam omogućava da se okrenemo prema bilo kojem neriješenom osjećaju. Kad sebi dopustimo slobodu da budemo u istini naše stvarnosti, osjećamo emociju bez stvaranja priče iza emocije ( sve što bismo stavili iza "jer" u našoj priči), osnažujemo sebe da se nosimo sa emocijama direktno. Takođe energično započinjemo vibrirati iz višeg stanja, onoga koje je zaslužno za sve okolnosti koje nas tjeraju da osjećamo, jer sada vidimo da se sve emocije zacjeljuju onako kako ih mi osjećamo. Ova viša vibracija nam tada omogućuje da češće boravimo u proširenom stanju svijesti. Koristite ljubav kao svoje jedino oružje "Ljubaznost je voljeti ljude više nego što zaslužuju." ~ Joseph Joubert Ako razmislimo o nekim duhovnim učiteljima kao što su Buda, Isus, Dalaj Lama, itd., ustanovićemo da su to ljudi koji nisu morali ni na što siliti sebe, a nikada nisu uhvaćeni da optužuju drugu osobu za bilo što. Zašto je to tako? Zašto su ti duhovni učitelji mogli biti potpuno usredsređeni na svoje vlastito biće, dok su im ljudi upućivalii uvrede i klevete; oni su ipak mogli izaći potpuno netaknuti i vjerovatno čak blagosloviti one koji su ih vrijeđali? Razlog zbog kojeg su ti gurui bili u stanju to učiniti je taj što su znali da je ljubav zapravo jedino što uistinu ima „moć“. Kad biće stigne do tačke kad ne samo da bezuvjetno voli sebe, već šalje blagoslove i ljubav drugima, u njemu se pojavljuje samopouzdanje koje mu omogućuje da ponizno prihvate sve upravo onakve kakvi jesu.
Kad prepoznamo nevino srce iza svake bijesne osobe kao samo vapaj za pomoć i ljubav, prestajemo upirati prstom ili koristiti nasilje kao svoj odbrambeni mehanizam i umjesto toga koristimo ljubav kako bismo možda pomogli tim ljudima.
Gledajući stvari na ovaj način, počinjemo prepoznavati da kadgod druga osoba loše postupa prema nama (i ne, ovo nije izgovor da trpimo fizičko ili mentalno zlostavljanje, naša sigurnost uvijek mora biti na prvom mjestu), shvatamo da to zapravo nije napad na nas osobno, već nam ta osoba stavlja do znanja da nju nešto boli. Kada su ljudi u bolu, oni djeluju, a kako naša razina svijesti počinje rasti sve više, shvatamo da svi ljudi zaslužuju našu ljubav, koja im je često bilo uskraćivana. Vremenom kako bivamo krajnje iskreni prema sebi i onome što osjećamo u našim srcima i kada koristimo ljubav kao svoj jedini „odbrambeni mehanizam“, počinjemo uviđati da zapravo liječimo one oko nas koji bi bili u mogućnosti da nas viktimiziraju svojim ponašanjem. Takođe, naše potpuno povjerenje u snagu naše ljubavi natjeraće njihovog unutarnjeg „nasilnika“ da se povuče, jer u našim najdubljim nivoima intuicije znamo da je ljubav jedino oružje s pravom snagom. A kada biće koje obično koristi taktiku zastrašivanja i strah da nadvlada druge susreće biće koje ima dati samo ljubav, njihov mrak, u trenutku potpune predaje i energetskog poraza, blijedi. REFERENCE: 1. Cognitive Attitudes and Biases of Victim Mentality, December 2021, Changing Societies & Personalities, Olga O Andronnikova , Sergey I Kudinov, 5(4):654-668 2. Orloff J. Strategies to Deal with a Victim Mentality. 3. Gollwitzer M, Süssenbach P, Hannuschke M. Victimization experiences and the stabilization of victim sensitivity. Front Psychol. 2015;6:439. Published 2015 Apr 14. doi:10.3389/fpsyg.2015.00439 4. Kaufman SB. Unraveling the Mindset of Victimhood.
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|