Priča o crnoj ovci, ili: može li pošten čovjek preživjeti u nepoštenoj sredini?

Priču o crnoj ovci prvobitno je napisao je italijanski književnik Italo Kalvino. Priča je, naravno izmišljena i puna je mašte, ali ne ostavlja nikoga ravnodušnim.

Ona govori o jednom selu koje je postojalo negdje na zemlji gdje su svi bili kradljivci, pljačkaši i lopovi. Svaki seljak bi kasno noću izlazio na ulicu. Sa sobom bi nosio baterijsku lampu i nešto poput alata za otključavanje brava. To bi koristio da bi ušao u kuću susjeda, kako bi ga opljačkao.
Sjutradan bi se svi vratili u svoje kuće. I naravno, pronalazili bi ih opljačkane. To se nikome nije činilo nenormalnim ni čudnim. Vremenom su svi znali da je selo prepuno lopova i niko ne bi mogao očekivati da mu kuća neće biti opljačkana. Ali ipak, u ovom udaljenom selu ljudi su živjeli život pun harmonije i mira. To je bilo poput nekog ciklusa. Svi su pljačkali svakoga i tako su svi posjedovali ponešto.
Tržište je vrtjelo oko kupovine i prodaje. I kupac i prodavač su se zavaravali. Seoske vlasti su varale građane. Građani su zauzvrat varali seosku upravu. Seljani su rado živjeli na takvom mjestu.

Pošten čovjek kao crna ovca
U priči o crnoj ovci postoji mjesto na kom se nešto kosi sa normalnošću i svakodnevnicom stanovnika ovog sela. To je jedan iskren čovjek će isprva sve izbaciti iz ravnoteže, pa onda uspostaviti ravnotežu, da bi se na kraju desilo da on plati najvišu cijenu. 

Elem, u to selo puno nepoštenih i neiskrenih ljudi, odjednom se pojavio jedan čovjek i, umjesto da i sam krene u pljačkanje sugrađana noću, on bi ostajao doma, čitao knjigu i pušio lulu.
Lopovi su došli u njegovu kuću, ali vidjeli su da je svjetlo uključeno, te stoga odlučili držati se dalje od njega. Neki seljani su zbog toga ostajali gladni i oskudijevali. Ako nisu mogli pljačkati i njegovu kuću, ciklus bi se remetio, i oni bi ostajali bez dovoljno hrane i ostalih potrepština za život. Zato su odlučili razgovarati sa ovim poštenim čovjekom i zamoliti ga da razmotri svoj stav. Jer, on je svojim poštenim ponašanjem nanosio štetu ostalima, tj. ciklusu života na koji su bili navikli.

Ako sam nije želio pljačkati druge, to je bilo u redu. Ali bi trebalo dopustiti da ostali pljačkaju njegovu kuću. Iskreni čovjek je shvatio situaciju. Od tog trenutka je svake noći napuštao kuću i odlazio na rijeku. Ostavio bi kuću bez nadzora, tako da ostali mogu biti sigurni da im je pljačka dozvoljena. Nije želio biti lopov. Zato je njegova kuća bila potpuno prazna nakon manje od nedelju dana.

Ravnoteža se ponovo uspostavila, ali za koga?
Prema priči o crnoj ovci, stav poštenog čovjeka je pomogao da se uspostavi nova ravnoteža u selu. Budući da sam nije htio ići u pljačke, uvijek bi se pojavio po jedan stanovnik koji takođe nije htio pljačkati njegovu kuću. Tokom vremena nekoliko je stanovnika sakupilo više stvari nego što im je bilo potrebno.
Istovremeno, oni koji su htjeli nanovo pljačkati kuću iskrenog čovjeka, pronalazili bi da je unutra prazno. Mogli su se nahraniti tek kada bi naredne noći opljačkali neku i nečiju drugu kuću. Na ovaj način su se postepeno počeli formirati bogataši i siromasi. Neki su uvijek imali previše, dok su drugi imali premalo.
Oni koji su nakupili mnogo robe uskoro su odlučili da ne žele biti opljačkani. No, oni takođe nisu htjeli prestati pljačkati, jer bi inače mogli izgubiti sve i pasti u siromaštvo. Zato su odlučili da onima koji nisu imali ništa plate, kako bi oni mogli pljačkati za njih. Potpisani su ugovori za plate i naknade kako bi sve bilo jasno uređeno.

Kraj priče o crnoj ovci
Ove promjene su zbunile mnoge ljude. Nisu znali što da rade, niti kako da se više ponašaju. Kako bi svako znao koju ulogu igra, donijeta su mnoga pisana pravila, izgrađeni su zatvori i pojavilile su se mnoge profesije za očuvanja mira, reda i poretka. Oni koji su nakupili jako puno, nisu smatrali da im je imovina ugrožena.
Uprkos svemu, pljačkanje nije prestalo. Svi su nastavili pljačkati druge, ali su pravila igre sada bila drugačija. Neki nisu radili uopšte, već su plaćali drugima da pljačkaju za njih. No, bogati nisu mogli biti pljačkani, jer bi zakonodavac smjestio lopove i razbojnike u zatvor.

Niko nije razumio zašto su se stvari toliko promijenile. Ali morali su se prilagoditi jer su morali nekako živjeti i preživjeti. Što se dogodilo s poštenim čovjekom iz priče? Odgovor je vrlo jednostavan - nije imao gotovo ništa, bio je bolestan i iznemogao od gladi. On je bio jedini koji je odbio opljačkati druge, kao i jedini kojeg niko nije mogao shvatiti. I tako završava priča o crnoj ovci.

Svaka sličnost sa realnošću nije slučajnost.

​
​Izvor:
gedankenwelt.com
​