Priča o tome kako nas intuicija vodi na pravi put

​Je li intuicija nečiji izum ili izbor našeg mozga o kojem još uvijek ne znamo dovoljno?

Boris Kreutzer je neznani umjetnik, čije prezime vjerovatno ne znači puno. Međutim, njegov život i njegova priča su zbilja impresivni. Boris Kreutzer čudesno je izbjegao smaknuće 1938. godine. Već je bio izveden iz ćelije na izvršenje kazne, a tijekom usklađivanja podataka pokazalo se da se njegova nacionalnost u raznim dokumentima ne podudara.

Tako je smrtna kazna zamijenjena premještanjem prema sjeveru. Nakon puštanja na slobodu, četrdesetogodišnji Boris pošao je tražiti posao u gradu Syktyvkar. Donosio je razne crteže i skice. Desilo se da je odjednom jedan crtež sa oslikanim ženskim profilom izletio iz njegove sveske i glatko se smjestio na podu. "Ko je to?" - pitale su buduće kolege umjetnika. Borisu je bilo neugodno. Na crtežu je bila izmišljena heroina, idealna žena, koja vjerovatno ne postoji na ovom svijetu, ali tako je on zamišljao svoju buduću suprugu.

"Dakle, ovo je Tamara Klyukina, koja radi u susjednom odjeljenju", iznenađeno odgovoriše oni i slegnuše ramenima.

Tamara je rekla da kada je Boris ušao  i kada ga je prvi put ugledala, sve oko nje je izgledalo kao da prestaje da postoji. Četrdesetogodišnja Židovka, tek oslobođena iz logora, i muškarac sa čijeg se lica ocrtavala patnja, ni bogat, ni slavan - ovaj joj se čovjek činio najljepšim, nevjerovatnijim i nekako neprirodnim. Tamara, blistava ljepotica, imala je 19 godina. Vjenčali su se.  Godine 1949. Boris je ponovno uhićen i poslan u Norilsk. Tamara ga je slijedila. Bila je sa njim do posljednjeg dana. Možda je zahvaljujući svojoj ljubavi i svjetlu Boris Kreutzer uspio stvoriti mnogo lijepih ilustracija za dječje knjige - one pokazuju ne samo genijalnost, već i toplinu. I fascinantne su.

Kako nas intuicija ponekad vodi usprkos racionalnim argumentima? I treba li joj vjerovati? Vrijedi li potražiti svog "savršenog neznanca" onako kako ga je tražio ovaj umjetnik u teškim i napornim danima svoga života? Vrijedi li slušati unutarnji glas koji kaže da ne biste trebali raditi jednu stvar, ali svakako morate pokušati drugu?

Okrenimo se znanosti. Studije su pokazale da kada se radi o donošenju važnih odluka, povjerenje intuiciji vodi do boljih rezultata od povjerenja u logičke i racionalne argumente. U jednom eksperimentu, kupci automobila koji su imali sasvim dovoljno vremena da pažljivo ispitaju sve karakteristike buduće kupnje i donosu promišljenu odluku kasnije, zadovoljni su svojom kupnjom u samo 25% slučajeva. Oni koji su se oslanjali na svoju intuiciju bili su zadovoljni u 60% slučajeva.

To ne znači da biste se trebali oslanjati na intuiciju ukoliko razmišljate o kontracepciji, ako već ne želite postati roditelji u skoroj budućnosti ili kada odlučujete da li je rastući bjeleg opasan, umjesto da dobijete savjet iskusnog dermatologa. Ali korisno je zapamtiti da naše razmišljanje ne prati nepokolebljive zakone. Ponekad je glas intuicije ispravniji, iako o njemu ne razmišljate puno.