Prije svake promjene u životu mora postojati pauza

Moja majka, vraćajući se s posla, nikada nije žurila odmah s vrata do kuhinje da sprema ručak, niti da obavlja bilo kakav drugi posao. Prvo bi legla da odrijema 20 minuta - i tek tada bi krenula da nešto radi. 

Uz to, beskrajno se borila protiv moje tvrdoglavosti, dokazujući da su nakon škole korisne igre, zabava i odmor.

To mi nije puno pomagalo. Vjerovala sam da je odmor za slabe ljude, a oni koji imaju ciljeve bi trebali raditi dvadeset i četiri sata dnevno.

Moj prijatelj već 10 godina nije uzeo godišnji odmor. On je sve zanemario, već 10 godina ne pliva u Crnom, Crvenom ili Sredozemnom moru, ne penje se na Hoverlu ili vulkan Teide, ne hoda ulicama Budimpešte, Krakova i Lvova i ne divi se pogledima na Dnjepar. Spava 5 sati dnevno i tvrdoglavo nastavlja svoju karijeru, ubijeđen da će ga svaka pauza vratiti nekoliko godina unazad. Ali tijelo zakazuje: vid slabi, živci više nisu jaki, a ni srce više ne radi besprijekorno.

Dugo sam slijedila njegov primjer dok nisam naučila o zakonu neutralnosti. Jednostavno je poput Pitagorine teorema.

Svaka promjena u životu zahtijeva zaustavljanje i pauzu. Zaustavite se. Udahnite, obrišite znoj, pojedite lazanje i dodirnite usne. Provjerite razinu vlastite energije kako biste izbjegli rizik od zastoja nasred životne ceste.

Nemoguće je punom brzinom ući u krivinu. Nerealno je izaći iz šume bez zaustavljanja i definiranja kuda dalje da krenete. Ne možete odmah naučiti svih 10 lekcija, morate praviti pauze izemđu. 

Pauze su potrebne na svakom koraku: prije skoka u vodu ili sa visine, prije završnog akorda tijekom Beethovenova nastupa ili visoke note u romansi "Ne budi sjećanja", prije izlaska na pozornicu i započinjanja nove veze. Prije nego slažete ili kažete istinu.

Zaustavljamo se za vrijeme božićnih blagdana i na danima koji su u kalendarima označeni crvenim slovom. Klizač na ledu - prije izvođenja neke komplikovane figure. Šahist razmišljajući o svom sljedećem potezu. A ako zanemarimo stanke i jurimo brzinom od dvjesto kilometara na sat, zaustaviće nas okolnosti: prehlade ili bolje rečeno ozbiljne bolesti, nesreće, požari i potresi.

Sve je u životu ritmično: dan-noć, zima-ljeto, udah-izdah. Čak se i u diskoteci izmjenjuju brze i spore skladbe. Čak su i u teretani, sprave podešene na odgovarajući način.
Dakle, jedna prosvijetljena osoba bila je u pravu kada je tvrdila da u životu moraju postojati trenuci kada nam se ništa ne događa: mi samo sjedimo, čekamo i posmatramo svijet. I svijet takođe posmatra nas. Naviknite se na te periode.

(po uzoru na: Irina Govorukha
izvor: zen.yandex.ru)