Psihologija ogorčenja: šta ogorčeni ljudi skrivaju u sebi

Ogorčeni ljudi se uvijek drže stvari koje su im naudile, poput gorućeg komada drveta koji ne mogu ispustiti iz ruku.

Oni to čine kako bi iste te stvari mogli uraditi ljudima koji su ih povrijedili. Smiješno je što, na taj način, samo oni završavaju povrijeđeni. Nema ništa pozitivno u zadržavanju u sebi goruće mržnje i gnijeva tako dugo.

Većina od poznaje jednu ovakvu iscrpljujuću osobu. Međutim, postoji jedna stvar koju moramo imati na umu. Češće mislimo da su oni koji doživljavaju taj duboki i samodestruktivni osjećaj ljudi koji nisu naučili oprostiti drugima. Ali ovo je zapravo vrlo složena stvar koji ima mnogo različitih nijansi.
Nije bitno što ljudi kažu o tom osjećaju. Istina je da je posve univerzalna i rekurentna i da niko nije oslobođen tog osjeća. Osoba koja je doživjela traumatične događaje kao što su napuštanje ili izdaja vrlo je sklona da osjeća ogorčenje.
Puno ogorčenih ljudi bili su žrtve složenih i štetnih situacija u kojima nisu vidjeli nikakav drugi način izlaza, sem da u sebi gomilaju gnijev. Kada vidimo razlog za taj osjećaj, mogli bismo to shvatiti. Ipak, to nije zdrav osjećaj sa psihološke tačke gledišta. Prvi razlog zašto nije zdrav je da ga karakterizira vrlo štetna činjenica: hroničnost. To je bolno stanje koja se širi tokom vremena, do tačke u kojoj može uticati na druge aspekte svakodnevnog života osobe. Nije neuobičajeno da imaju promjenljivo raspoloženje

Takođe, nije neobično da izgube povjerenje u druge, iznenada mijnjaju stavove i zlostavljaju druge. Ogorčenje je poput hrđe. Ona se širi i završava slabljenjem čitave strukture i identiteta.

Karakteristike i psihološki profil ogorčenih ljudi
Ogorčeni ljudi čuvaju "sef" unutar sebe. Unutar tog sefa skriva se bol koju su osjetili tokom izdaje, bol koju je prouzrokovala laž, i tuga napuštanja. Čuvaju ovo sigurno jer ne žele zaboraviti detalje tih iskustava. Oni su tu bol okrenuli u ljutnju. Ovaj bijes potom dovodi do mržnje.
Druga stvar koja je obično dio ove opasne formule je osveta. Iako "osveta" zvuči kao fizička agresivnost, ona ne mora biti ni fizička, ni nasilna. Sve što žele je da druga osoba dobije "okusi njihovo ogorčenje"  i osjeti se loše zbog onoga što su uradili.
Evo nekih zajedničkih karakteristika ogorčenih ljudi:

Nemogućnost opraštanja
Svi znamo da oprost nije najjednostavnija stvar. Međutim, moramo imati na umu da je to važno učiniti ako želimo nastaviti dalje sa životom. Ogorčeni ljudi ne žele nikome oprostiti. Sve što oni čine je hranjenje svoje boli, tako što puštaju da se u njihovom umu odvijajaju događaji koji su izazvali njihovo ogorčenje. ​
Time pojačavaju osjećaje očaja i tjeskobe. Sveučilište u Pisi sprovelo je studiju objavljenu u časopisu Frontiers in Human Neuroscience, koja je otkrila da, dok zadržavanje uvreda u sebi produbljuje emocionalnu ranu, praštanje reguliše veliki broj neuronskih struktura, smanjuje stres i aktivira područja u prefrontalnog korteksa koje se odnosi na rješavanje problema.

Dihotomno razmišljanje
Ti si ili sa mnom ili protiv mene. Stvari su crne ili bijele. Pomažeš mi ili me izdaješ. Taj način razmišljanja automatski uzrokuje  kognitivno izobličenje.  Najgori dio je to što ogorčeni ljudi čak ne shvataju da misle ovako jer to postaje prirodno za njih. Krajnosti su njihov način razmišljanja i življenja. Zbog toga oni teže tjerati ljude od sebe.

Neizmjeran ponos
Ponos je poput konja koji trči i uništava sve pred sobom. Ogorčeni ljudi uvijek su odbrambeno nastrojeni. Uvijek će pronaći način da postanu uzrujani zbog vas, bez obzira što radite. Čak i najmanje stvari čine da se osjećaju loše. Dakle, nije lako živjeti, razgovarati ili se dogovorarati sa ponosnom osobom, jer znate da će, na kraju dana, sve prihvatiti srcu.
Nemogućnost da zadovolje emotivne i psihološke potrebePonekad smo jednostavno povrijeđeni. Imati negativna osjećanje o osobi koja nas je povrijedila nije ništa neprirodno.  Mi imamo pravo na to. Međutim, trajna ljutnja i nemogućnost da se odvojimo od događaja, i hronična bol koju osjećamo nije psihološki normalna. 
Moramo "probaviti" stvari koje nam se dogode i krenuti dalje. To ne znači nužno da morate oprostiti sve. To znači korištenje psiholoških strategija za rješavanje naših unutrašnjih konflikata i otvaranje novih mogućnosti. Oni koji ne daju sebi šansu da riješe ove frustracije, živjeće život pun ogorčenja i bijesa.

Kako kontrolisati ogorčenje
Jedan psihološki članak o ponašanju govori o zanimljivoj studiji na ovu temu koja je sprovedena u Ontario, Kanada. U ovoj studiji, istraživači su raspravljali o važnosti pružanja ogorčenim ljudima odgovarajućih psiholoških alata koji bi im omogućili da nauče kako da oproste.
Postoji vrlo jednostavan razlog zašto je to tako važna vježba. Uglavnom, to nam omogućava da se riješimo negativnih emocija kako bismo stvorili novu psihološku stvarnost.

• S druge strane, važno je da ogorčeni ljudi pokušaju imati fleksibilne misli. Pomoću ove vježbe moći će vidjeti  stvari iz nove perspektive.
• Isto tako, prikladno je ponuditi im vježbe koje im mogu pomoći da upravljaju svojom ljutnjom. Njihove iskrivljene misli često uzrokuju nezdravu fiziološku aktivaciju.
• Posljednje, ali ne i najmanje važno, ogorčeni ljudi moraju naučiti kako da se fokusiraju na sadašnjost umjesto prošlosti. Razmišljanje samo o prošlim iskustvima im uskraćuje slobodu. Da bi se borili protiv toga, trebalo bi se usredotočiti na pokretanje novih projekata i odnosa.​

U zaključku možemo reći da je ogorčenost beznađe sa kojim niko ne zaslužuje živjeti. Trebalo bi iskoristiti druge puteve koje nam život daje. Postoji mnogo staza koje vode do slobode, sreće, mira i dostojanstva.