Psihologija opraštanja: kako vam opraštanje omogućava da krenete naprijed

Psihologija opraštanja takođe je oblik odvajanja. Odnosi se na cjelokupan čin hrabrosti, u kojem ljudi ostavljaju po strani ono što ih izjeda, svoje robovanje negativnim emocijama, kako bi prihvatili ono što se dogodilo i omogućili sebi da krenu naprijed.

To je preusmjeravanje na onaj psihološki put koji vodi do "popravljanje" štete i oslobađanje od negativnih emocija radi pronalaženja unutrašnjeg mira, iz dana u dan.
Svaki put kada tragamo za istraživanjima i referencama u vezi sa psihologijom opraštanja, uglavnom nalazimo djela i dokumente koji se odnose na osobni rast, proučavanje morala, pa čak i svijet religije ili duhovnosti. Ali postoje li znanstvene studije o tome koliko puno oproštaj znači, kako oprostiti i što to od nas zahtijeva fizički i emocionalno kako bismo poduzeli taj korak?

"Slabi ne mogu oprostiti. Opraštanje je osobina jakih."
-Mahatma Gandhi-

Odgovor je, očito, "da". Američko psihološko udruženje ima više radova i istraživanja o tome što je oprost, a što ne, i kako u istoriji konflikom vođena društva nisu uvijek bila u stanju napredovati. To je dimenzija koja je zauzvrat ključna za naše mentalno blagostanje.
Ovo takođe valja zapamtiti, mnogi od nas mogu imati problema sa nekom činjenicom iz naše prošlosti koja umanjuje našu trenutnu sreću. Zauzvrat, umanjuje naš potencijal za izgradnju puno zadovoljnije sadašnjosti. Nekako zadržavamo mali dio ogorčenosti prema nečemu ili nekome koga bismo trebali pustiti da bismo započeli sopstveno izliječenje.


Oprostite kako biste izbjegli osobno trošenje
Najbolji način za prodor u ovo područje psihologije je razlikovanje onoga što je opraštenje, a što ono nije. Oprostiti, u prvom redu, oprostiti ne znači reći nekome da je ono što se u bilo kojem trenutku dogodilo bilo u redu ili nije. Niti znači prihvaćanje incidenta ili pomirenje sa osobom koja nam je nanijela štetu. A to posebno ne znači da treba prisiljavati sebe da osjećamo bliskost ili sažaljenje prema toj osobi.
Psihologija opraštanja nam, zapravo, nudi odgovarajuće strategije kako bismo mogli poduzeti sljedeće korake:

• Pretpostavimo da su se stvari događale na taj poseban način. Ništa što se dogodilo u tom određenom trenutku u našoj prošlosti ne može se promijeniti. Stoga moramo prestati razmišljati o ili zamišljati kako bi stvari mogle biti da smo postupile drugačije. Zbog toga gubimo energiju, hrabrost i zdravlje.

​Oprostiti znači naučiti „pustiti“, izmisliti novo „ja“ koje pretpostavlja prošlost, ali pronalazi snagu da iskoristi sadašnjost.

Psihologija opraštanja govori sa svoje strane da nismo dužni razumjeti ili prihvatiti vrijednosti ili misli osobe koja nam je naštetila. Oprostiti ne znači pružiti milost ili tražiti opravdanja zbog onoga zbog čega patimo. Nikada se ne bismo smjeli odreći svog dostojanstva.

• Radi se više o olakšavanju tugovanja, olakšavanju od ljutnje, uklanjanju slojeva bijesa, intenziteta očaja i svake blokade koja nam onemogućuje da "dišemo". Za to je potrebno da prestanemo mrziti osobu koja nam je naštetila.

S druge strane, postoji važan aspekt koji obično zaboravljamo. Oproštenje je kamen temeljac svake veze, bilo da se radi o partnerstvu, prijateljstvu itd. Ne zaboravite da svi ne vide stvari na isti način kao i vi. U stvari, postoji toliko percepcija, pristupa i mišljenja koliko dana u godini.
Ponekad pretpostavljamo da su određene radnje podmetanja ili djela prezira kada je to zapravo jednostavno neslaganje ili nesporazum.
Stoga, da bismo prestali viđati izdaje tamo gdje ih nema, moramo biti u mogućnosti proširiti svoj osjećaj razumijevanja i svoju sposobnost oproštenja.

Psihologija oprosta: ključ zdravlja
Doktor Bob Enright sa Sveučilišta u Wisconsinu jedan je od najcjenjenijih stručnjaka. Nakon više od tri desetljeća analizirajući slučajeve, sprovodeći studije i pišući knjige na tu temu, zaključio je nešto što može privući našu pažnju. Ne mogu svi postići oprost; nismo svi u stanju preduzeti korake ka oprostu. Razlog tome leži u pogrešnom uvjerenju da je opraštenje oblik slabosti.
Ovo je greška. Jedna od najboljih ideja psihologije opraštanja jeste da to što radimo, čineći taj korak, daje nam mogućnost da u sebi integriramo nove vrijednosti i strategije protiv stresa i anksioznosti. To nam takođe omogućava da napredujemo s više slobode u sadašnjosti. Oproštaj je čin hrabrosti i snage.

Takođe, Dr Enright nas podsjeća da postoji mnogo razloga da se napravi korak prema opraštanju. Najbolje se odnosi na naše zdravlje. Postoje mnoge studije koje pokazuju veliku povezanost između oproštenja i smanjenja anksioznosti, depresije i drugih poremećaja koji u potpunosti smanjuju kvalitet našeg života.
Osoba koja iz dana u dan ostaje zarobljena u ciklusu sjećanja, u kuli nestrpljivosti i u toj upornoj mržnji prema prošlosti, razvija hronični stres iz svoje nesreće. Niko ne zaslužuje živjeti ovako. Nema emocija toksičnijih od bijesa u kombinaciji sa mržnjom.
Učinimo u praksi neke od sljedećih strategija za olakšavanje puta oproštenja:

• Oproštenje nije zaborav, to je učenje boljeg razmišljanja, razumijevanje da nismo dužni olakšati pomirenje, nego više prihvaćanje onoga što se dogodilo bez osjećaja slabosti. Oprostiti znači osloboditi se mnogih bremena koje ne zaslužujemo nositi cijeli život.
• Ogorčenje oduzima našu energiju, naš duh i nadu. Moramo stoga naučiti oprostiti kako bismo preživjeli i živjeli sa većim dostojanstvom.
• Terapijsko pisanje i vođenje dnevnika mogu nam pomoći.
• Moramo takođe razumjeti da vrijeme samo po sebi ne pomaže. Prolazak dana, mjeseci i godina neće nas spriječiti da mrzimo ili zaboravimo ono što se dogodilo. Ne ostavljajmo za sjutra nelagodu koju danas osjećamo.
• Oproštenje je proces. To je nešto što takođe moramo razumjeti. Možda ne možemo potpuno oprostiti drugoj osobi, ali možemo olakšati dobar dio svih tih ogorčenja kako bismo mogli malo bolje "disati".​

Zaključno, kao što vidimo, psihologija opraštanja vrlo je široko polje i ima vrlo prisan odnos sa zdravljem i dobrobiti. To je disciplina koja nam nudi fenomenalne strategije za primjenu na bilo kojem području našega života, u našem radu i svakodnevnim odnosima. Oprostiti je, dakle, jedna od najboljih sposobnosti i vrlina koje treba razvijati kao ljudska bića. ​

(izvor: exploringyourmind.com)