Psihologija ponašanja: zašto neki ljudi vrijeđaju druge ljude?

Ljudi koji vrijeđaju druge otkrivaju sebe: Iza njih stoje određeni tipovi ličnosti koje ćemo analizirati u ovom članku.

​​Kritike, ponižavanja i neosnovane uvrede česte su danas na društvenim mrežama, mada i mimo njih. Oni pružaju plodno tlo za ovu vrstu ofanzivne dinamike. Naravno, oduvijek je bilo ljudi sa sklonostima da vrijeđaju druge, ali je taj trend postao posebno izražen posljednjih godina. Ima li razloga za to?

Psihologija pokazuje veliki interes za razumijevanje onoga što se krije iza verbalnog nasilja. Jer uvreda nije strijela koja se samo odapinje u vazduh. Uvreda je psihološki bolna, ponižavajuća, smiješna, klevetana i ona podstiče mnoge predrasude i stereotipe.

​“Uvreda sramoti onoga ko je izgovori, a ne kome je upućena."
(Diogen iz Sinope)

​Zašto neki ljudi vrijeđaju druge?
Uvrede imaju svoju anatomiju. Svaka zemlja, svaka kultura, pa čak i svaki region imaju svoje oblike izražavanja. Neki su nježniji, drugi su spremni da naprave što je moguće više štete. Ono što je, međutim, jasno je da sve uvrede bole. One upućene djeci u školi (ponekad čak i kod kuće), ili one na radnom mjestu ili u mnogim međuljudskim odnosima.
Uvrede se dešavaju u svim sferama, ali dok je ne tako davno ona bila pojava koja je gotovo uvijek bila ograničena na privatnu sferu, danas je često vidimo u javnim medijima, na televiziji i posebno na društvenim mrežama. Za to postoji očigledno objašnjenje: oni koji izgovaraju uvrede u javnim medijima traže i publiku za to.

Nije neuobičajeno da uvrede postanu viralne, stvarajući atmosferu u kojoj se gube svi etički, pa čak i moralni principi.
Ali šta pokreće ove ličnosti? Koji tip ličnosti obično koristi uvrede kao oblik komunikacije?

Uvreda kao naslijeđeni oblik komunikacije
Ima onih koji pribjegavaju uvredama iz društvene uvjetovanosti i na temelju naslijeđenih obrazaca ponašanja. Mnogi ljudi odrastaju u okruženju u kojem su kritike, ponižavanja i devalvacije drugih ljudi uobičajeni.

Prije ili kasnije ponavljaju ono što su iskusili i kroz ovaj vid komunikacije procesuiraju svoju frustraciju i bol koji su gomilali od djetinjstva. Osim toga, mnogi ljudi pribjegavaju verbalnom zlostavljanju iz navike kako bi se izborili sa svojim okruženjem:  u školi, na poslu, u odnosima, itd....

​Nasilna komunikacija, oblik moći
Istraživanja kao što je ono sa Univerziteta u Bathu (Engleska) pokazuju da ljudi koji vrijeđaju često se nalaze u organizacijskom okruženju. Nasilna komunikacija traži status i predstavlja oblik ispoljavanja moći nad drugima. Uostalom, to je ono čemu mnogi od ovih likova teže: da stvore hijerarhiju u kojoj se stavljaju iznad drugih kroz kritiku, poniženje, prikrivene uvrede itd.

Narcisi imaju tendenciju da vrijeđaju druge
Narcisi su ljudi koji nisu svjesni kako njihovo ponašanje utiče na druge. Oni se uvijek fokusiraju samo na sebe kako bi postigli svoje ciljeve. Pritom se ne libe iskorištavati i vrijeđati druge. Oni su arogantni, ljubomorni, agresivni i uvijek brane vlastitu poziciju.
Narcisi imaju tendenciju da svoje uvredljive riječi zasnivaju na beskorisnosti i gluposti. Oni brzo krenu u ofanzivu i etiketiraju druge kao naivne, nesposobne ili glupe.

Posebno su štetne uvrede koje dovode u pitanje vrijednosti osobe i predstavljaju je kao beskorisnu. Narcisi su vješti majstori u tome. 

​Turetov sindrom i koprolalija
Ima ljudi koji psuju ili vređaju druge jer imaju poremećaj. Ova patološka sklonost uzrokuje kompulzivno ponašanje, koje se manifestira kroz nepristojne riječi, uvrede i društveno neprikladne izraze.
Koprolalija je karakteristika Turetovog sindroma, poremećaja karakteriziranog ponavljajućim i neočekivanim pokretima, čudnim zvukovima, a ponekad i nasilnom komunikacijom. U tim slučajevima neuropsihijatrijska bolest je mnogo složenija i otežava stanje oboljele.
Dakle, možete vidjeti da verbalno zlostavljanje krije širok spektar ličnosti, osobina i karaktera. Nije lako živjeti u društvu u kojem se tolerišu uvrede u medijima poput društvenih mreža. Postoji mnogo načina da komunicirate bez pribjegavanja uvredama ili pogrdnim vrijednosnim prosudbama.

Ljudi koji vrijeđaju druge otkrivaju se: pokazuju svoju neposlušnu netrpeljivost, dječju frustraciju, nedostatak obrazovanja, nedostatak empatije, pa čak i sumnjivu inteligenciju.