Mnogi znaju osjećaj kada pokušavaju biti savršeni u svemu i sakriti ono što posmatraju kao sopstvene mane i slabosti. Valja se zapitati da li se ono što posmatramo kao sopstvene mane ponekad mogu pokazati kao vrlina i korisna osobina.
Šta je istinska mana, a šta istinska vrlina i dobra osobina? Naredna kratka i vrlo inspirativna priča može pružiti puno uvida. Još jedan dokaz da sve ima dvije strane, zavisno od ugla gledanja.
PUKOTINA U POSUDI
Davno je jedna stara Kineskinja imala dvije velike posude koje su visile s obje strane štapa kojeg je svakog dana nosila preko ramena od rijeke do kuće, kako bi obezbijedila vodu za svoje domaćinstvo. Jedna od posuda je imala napuklinu, dok je druga bila besprijekorna i uvijek je mogla napuniti i držati punu količinu vode. Na kraju dugog hoda od rijeke do kuće, uvijek se dešavalo da je posuda sa napuklinom ostajala samo polu-napunjena. Voda je curela usput kroz pukotinu. Dvije godine je stara Kineskinja donosila kući samo jednu i po posudu vode. Besprijekorna posuda, naravno, bila je veoma ponosna na svoje postignuće, a ona napukla se sramila zbog svog nedostatka i bila je uznemirena što može postići samo polovinu onoga što je trebalo da postigne. Poslije dvije godine onoga što je izgledalo kao beskrajni neuspjeh, posramljena posuda reče starici: "Stidim se zbog svoje pukotine iz koje voda curi usput, što učini da ti nikada ne mogah donijeti onoliko vode koliko je trebalo.” Stara žena se osmjehnu i odgovori joj: “Da li si primjetili kako na tvojoj strani puta cvjeta cvijeće, ali ne i na strani druge posude? Na toj strani puta sam posijala sjeme, jer sam bila svjesna tvoje pukotine kroz koju voda curi. Ti si svakodnevno zalivala to sjeme dok smo dolazile kući od rijeke. Već dvije godine berem to predivno cvijeće i njime ukrašavam svoj sto u kući. Da nisi bila ono što jesi, da nisi imala pukotinu iz koje je curela voda, sva ova ljepota ne bi postojala i ne bi krasila našu kuću.”
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|