Pustite druge da budu u pravu, a vi budite sretni

"Dva bliska prijatelja su pošla na putovanje. Kad je pala noć, otišli su spavati pod jedno stablo jedan pored drugog. Jedan od njih je sanjao da su bili na brodu i doživjeli brodolom na jednom ostrvu. Po buđenju, pitao je svog prijatelja da li se sjeća putovanja, broda, brodoloma i ostrva. Nije mogao povjerovati kada mu je prijatelj rekao da nije sanjao takav san. Za njega je to bilo nemoguće. Potom se naljutio na prijatelja i odbio je prihvatiti da nije imao isti san kao i on."

Netolerancija, ego, ponos, nerazumijevanje i nedostatak empatije su prepreke koje nas odvlače od trenutaka sreće, spokoja i unutarnjeg mira.

"Pobjeda nad neprijateljem nije ništa pri pobjedi nad sobom.”
-Jose de San Martin-

​Koliko smo spremni izdržati neugodnu situaciju koju imamo? Znamo li kako koegzistirati dok se suočavamo sa drugima, i prije svega, dok se suočavamo sa nama samima? Da li zaista želimo kontrolisati na koji način pravimo ravnotežu između onoga što pecipiramo kao prednosti i nedostaci?
Pogrešno upravljanje zategnutim situacijama u kojima se nalazimo nam oduzima sate, nedelje, mjesece, čak godina uživanja sa prijateljima, porodicom ili našim partnerom radi dokazivanja naše "pravednosti".

​Koliko vam “biti u pravu” daje moć?
Osjećaj pobjede je poput snažne droge od koje možemo postati zavisni kada se naš ponos i ego počnu “hraniti” njome. Ali koja je cijena svega ovoga?
Da li vrijednost onoga što dobivamo time što smo “u pravu” veća od onoga što gubimo? Zadovoljstvo koje dobijamo od insistiranja da smo stalno “u pravu” nam oduzima tišinu,mir, lišava nas ljubavi, pravih odnosa, prijateljstva i podrške.
Film i književnost prepuni su priča i primjera gdje oni koji tvrdoglavo “moraju biti u pravu” doživljavaju nesreće i  žrtvuju smiren, lijep i ispunjen život. Međutim, vrlo malo je onih koji uče nešto iz ovoga.

„Postoji niz emocionalnih kompetencija - sposobnosti  smirivanja sebe (i partnera), empatije i slušanja - koja olakšava paru da učinkovitije riješe svoje nesuglasice. Razvoj tih vještina čini mogućim postojanje zdrave diskusije, „dobre borbe” koja pridonosi sazrijevanju braka i smanjenju negativnih odnosa koji često dovode do raspada zajednice.”
-Daniel Goleman-

Postoje tri glavna razloga zašto neko postaje “zavistan” od toga da je stalno u pravu:

• Potreba za jačanjem ega
• Potreba za ponovnim potvrđivanjem samopoštovanja
• Strah od tuđih mišljenja ili "gubitka" moći i kontrole

Niko nije gospodar apsolutne istine. Ova misao sazrijeva u nama i prisutna je u trenucima umjerenosti, ali ponekad se smanjuje kada se suočimo sa drugima.

Što podupire tvrdoglavost?
Gnijev, strah, frustracije i ljutnja. Kada vidimo da nešto nije riješeno ili zadovoljeno prema našim standardima, pokreće se niz mehanizama koji oslobađaju negativne emocije koje ometaju naše razmišljanje i troše našu energiju.

Kada se zaglavimo u jednom položaju, gubimo energiju i iznad svega, vrijeme.

"Istinski jaki i sretni ljudi se gotovo nikada ne svađaju. Zbog toga ne gube dragocjeno vrijeme niti svoju veličanstvenu energiju. Usredotočeni su na svoje projekte i uživanje u životu. A najbolji dio je to što im tuđa eksplozivnost i ispadi gotovo uopšte ne smetaju!”
-Rafael Santandreu-

Zvocanje, manipulativni pokušaji, zahtjevi, zadirkivanje, emocionalne zavisnosti, itd., sva ova ponašanja ukazuju na osobu koja je “zaglavljena” u svojoj tvrdoglavosti. I obično nismo ponosni na takvo ponašanje i više bismo voljeli spokoj i fleksibilnost.

​Kako izaći iz situacije?
Možemo sebi postaviti neka pitanja koja će nam pomoći pronaći fleksibilan način za to:

• Kako se osjećam u ovoj situaciji? Pronalaženje pravih riječi kako bismo opisali kako osjećamo razvija prostorno razmišljanje i pomaže eliminisati "buku" koja može ometati i najrazumnije vidove situacije.
• Da li druga osoba zna kako se osjećam? To nadilazi rasprave koje vode emocije i dalje od riječi "jer ti si takav..." a "Ja sam..."
• Znam li kako se druga osoba osjeća? Ponekad se obraćamo tumačenju misli. Ovo nije ništa drugo nego potvrđivanje tvrdnji kao što su: “On/ona sigurno misli da ..."
• Kako je započeo ovaj sukob? Što sam želio postići i šta je druga osoba željela postići?​

Sljedeći korak bio bi  razmotriti alternative unutar sukoba i odrediti koliko ste spremni biti fleksibilni i popustiti.
​
Naravno, važno je svemu ovome pristupiti s najvećom iskrenosti. Nema smisla u lažiranju fleksibilnosti.

Prije ili kasnije šavovi će pući, a mi ćemo započeti još jedan sukob koji je potaknut prethodnim. Imaće drugačiji oblik i drugi “jezik”, ali i dalje zadržati istu “kožu”.
​Razmislimo o vremenu koje možemo provesti s drugima i dati mu vrijednost koju zaslužuje, umjesto što ćemo tjerati ljude od sebe, tako što ćemo im stalno dokazivati kako je naše mišljenje “apsolutna istina”, a njihovo se ne prihvata.
Još jednom u zaključku: niko nije gospodar apsolutne istine.