Put Vuka: put onih koji su odabrali da kroz krize prolaze kao heroji, a ne kao žrtve

Kad je u pitanju lična životna kriza, možemo birati da ne radimo ništa povodom toga i da budemo nošeni kao list na vjetru, ili možemo biti kao kamen koji se čvrsto drži tla. Jasno je da iz životnih kriza niko ne izlazi bez ožiljaka, ali možemo postati heroji naših vlastitih priča, umjesto da postanemo žrtve. Možemo birati put vuka, tj. put razvoja, istrajnosti i izdržljivosti, ili se predati pesimizmu, pasivnosti i očaju.

Lične krize gotovo uvijek uključuju neki gubitak. Ponekad dođemo do raskrsnice gde znamo da moramo ostaviti za sobom neki aspekat našeg života. Moramo prihvatiti da više nismo isti kao nekada.
Ponekad  gubimo nešto ili nekoga. Nepredvidljivi događaji nas tjeraju da se mijenjamo, borimo i da činimo sve u našoj moći kako se ne bismo izgubili i kako nas ne bi odnijeli ne uvijek pravični vjetrova sudbine.

Ovo nas dovodi do očigledne činjenice. S obzirom na nemile okolnosti koje nas zadese, imamo dvije mogućnosti: da ostanemo pasivni ili da istrajno nastavimo dalje. Da budemo vječite žrtve neprilika, ili da rastemo jer zaslužujemo nove mogućnosti. Međutim, treba napomenuti da nije lako. Niko nas se nije rodio naučen kako da postane i ostane "junak" ili koje strategije da primijeni kako bi prevazišao prepreke koje život donosi.

Lična kriza: gubitak ravnoteže

Gubitka posla, raskid, pogled u ogledalo koje otkriva  da niste tako mladi kao nekada, otkriviće da li ljudima do kojih vam je stalo nije više stalo na isti način…ovo su gotovo neizbježni događaji u svačijem životu. Ipak, bez obzira koliko su uobičajeni, izgleda se nikad niko ne navikne potpuno na njih. 
Postoji razlog: sreća je ravnoteža, osjećaj sigurnosti, osjećaj da držimo stvari pod kontrolom. Zbog toga svaka promjena, ma koliko mala bila, tumači se kao prijetnja. To je događaj na koji ne znamo kako da odgovorimo.
Prepoznavanje naše bespomoćnosti je zapravo dobra polazna tačka. Doživljavanje konfuzije nakon razočarenja ili gubitka neizbježna nas tjera da se zaustavimo i razmislimo. Sama riječ "kriza" dolazi od grčke riječi "Krisis" i znači “Odlučujem, prosuđujem ili napuštam”. To je poziv da postanemo svjesni, preuzmemo odgovornost za naše okolnosti i odlučimo šta da radimo.

Nešto zanimljivo što su psiholozi Ričard Tedeši i Kalhoun Leri zaključili u svojoj knjizi “Priručnik za rast nakon posttraumatskog događaja” je da kada se suočimo sa ličnom krizom, počinjemo govoriti novim jezikom.
I ne znjući kako, otkrivamo da imamo nove talente. Vidimo da smo jači nego što smo mislili i da smo u borbi za život postali sopstveni heroji. 

 Nemoj da bježiš. Budi poput vuka: ostani, ustani za sebe i bori se. Ne dopusti da te okolnosti pripitome i pretvore u žrtvu. Sva nesreća je prirodna selekcija. Opstaju najjači.

Ono što je na početku izgledalo gotovo nepodnošljivo ili nemoguće postaje doživotno učenje. Svi nas duboko pogađaju životne krize, ali imamo sve mogućnosti da ih riješimo i na nama je da li želimo da nastavimo kao heroji ili kao žrtve sopstvenog života.

Postoje mnoge vrste kriza: razvojne krize povezane sa različitim fazama našeg života, situacione krize kao što su one povezane sa nesrećama i prirodnim katastrofama, egzistencijalne krize povezane sa našom svrhom ili vrijednostima. Sve one imaju dvije zajedničke stvari: uticaj na naše raspoloženje i na naše ponašanje.

Procijenjeno je da skoro 80% od nas prolazi kroz jednu ili više životnih kriza. Postajemo žrtve sudbine, žrtve okolnosti ili događaja koje smo sami izazvali. Međutim, svi mi imamo potencijala da riješimo ove krize, da ojačamo i pronađemo emocionalnu stabilnost, i da rastemo kroz sve to.

Gilbert Ros, filozof specijalizovan za lični rast, kaže da je sva nesreća oblik prirodne selekcije. Samo oni koji prihvate izazov i koji se mijenjaju će ostvariti napredak. Samo oni koji njeguju samopoštovanje i koji prevaziđu strahove.

Lične krize je sve više u današnjem svijetu. Živimo u vremenu konstantnih promjena i nesigurnosti. Ono što je danas sigurno, sjutra je nesigurno. Ono što nas sada definiše može nestati sjutra. Biti spreman za promjene je neprocjenjiv psihološki dar. Ta spremnost je ono što bi trebalo da vam daje snagu; i znajte da je iza svake krize prilika.

​