"Reaktivno zlostavljanje": nazivaju vas zlostavljačem zbog reagovanja na njihovo zlostavljanje

Jedna strategija koju zlostavljači koriste u psihološkom zlostavljanju i manipulaciji sa svojom žrtvom jeste tvrdnja da je žrtva nasilna prema njima.

Postoji određeni trenutak u kojem žrtva može doživjeti nervni slom  i nasrnuti (na neki način) na nasilnika.  Oni su uvjereni da ne pretjeruju, da nema na šta reagirati, pa žrtva sve to podnosi pasivno, jer zbog manipulisanja nije u stanju ​​priznati svoju bol i zlostavljanje.

Reaktivno zlostavljanje događa se kada žrtva reagira na zlostavljanje koje doživljava. Žrtva može vrisnuti, početi da vrijeđa ili fizički nasrnuti na zlostavljača. Tada se zlostavljač "pravda" tvrdeći da je žrtva u stvari ta koja je zlostavljač.

Prolaz kroz duže razdoblje zlostavljanja može natjerati žrtve na neki vid reakcije. Često se dešava da počinju da vrište, vrijeđaju, a ponekad i fizički nasrću. A zlostavljač reagira na to tvrdeći da je takav izbor "dokaz" njihove nestabilnosti i da su oni ti koji zlostavljaju. To drže kao argument protiv žrtve koliko god dugo mogu i odbijaju razgovarati o situaciji.
Oni vas nezainteresirano slušaju jer je vaš ispad "njihov dokaz" vaše "emocionalne nestabilnosti". U stvarnosti, žrtva je u istinu ta koja pati, ali previše se boji to iznijeti, a možda čak i nije svjesna zlostavljanja.
​
Zlostavljač manipulira situacijom u svoju korist, praveći sebe žrtvom. To je dovoljno da žrtva vjeruje da je ona zlostavljač i da ima nasilnu narav, što bi ih na kraju moglo navesti da se identificiraju kao takve i možda čak počnu tražiti pomoć za to.
A ako se dogodi da se žrtva uspije izvući od zlostavljača, vrlo je vjerovatno da oni nemaju nikakve šanse protiv glasina koje bi zlostavljač mogao pokrenuti, posebno zato što žrtva vjeruje da su istinite.

​Ma koliko bila neprikladna reakcija emocionalnog ispada, ona je logičan, očekivan i opravdan odgovor na nasilje koje žrtva trpi. Važno je prepoznati motive koji stoje iza toga i razlikovati takvu reakciju od zlostavljanja koje je uzrokuje.
Izraz "reaktivno zlostavljanje" može biti malo oštar, jer podrazumijeva značajno nasilje koje žrtvi nanosi psihičku i fizičku štetu. "Reaktivno zlostavljanje" uopšte ne šteti zlostavljaču, već je upravo to ishod ponašanja pravog zlostavljača koji želi povećati osjećaj svoje vrijednosti i moć nad žrtvom.

Dobar način prepoznavanja žrtve koja je doživjela reaktivno zlostavljanje od zlostavljača koji manipulira njome je promatranje stava prema njihovim postupcima. Žrtve će gotovo uvijek biti spremne priznati svoje greške, a ta je osobina ono što zlostavljač koristi protiv njih, kako bi ih uvjerio da su oni krivi.

Dio procesa ozdravljenja je prepoznavanje ponašanja koja vrijede i priznavanje nepotrebne reakcije. Na kraju krajeva, svi smo podložni lošim reakcijama kada smo pod pritiskom zlostavljanja.
Nasilnici i zlostavljači, s druge strane, nikada neće priznati da su učinili nešto loše. Uvijek prebacuju krivicu i koriste svaku sitnu grešku protiv žrtve, iako nikad ne sjede i raspravljaju o ovom problemu i cijeoj situaciji.

Najopasniji, inteligentni psihološki nasilnici mogu čak biti sposobni na lažiranja priznanja svojih pogrešaka. Ali, čak i tada je to sasvim očigledno, budući da nakon svake neiskrene isprike slijedi svaljivanje krivice na žrtvu.