Reci mi šta čitaš, pa ću ti reći kakav si

"Ukoliko postoji nešto o čemu biste čitali, a knjiga o tome još uvijek nije napisana, sjedite i napišite je sami." (Toni Morison)

Na ljudski mozak utiče mnogo toga, zapravo, mnogo toga ga oblikuje. Od hrane, preko navika, zanimanja, fizičke, i naravno umne aktivnosti. Sve što gledate u medijima, muzika koju slušate, sve o čemu razmišljate, sve što (pro)čitate, sve čime je vaš mozak dnevno “bombardovan” će ostaviti utiske i tragove. Ponekad slabije, ponekad jače. Vaše navike jako puno govore o vašim osobinama, vašoj umnoj i bilo kojoj drugoj zrelosti, vašem karakteru i vašoj inteligenciji. Knjige i vaša čitalačka interesovanja vas otkrivaju - a otkriva vas i nedostatak navike čitanja.

Horhe Luis Borhes je jednom rekao kako zamišlja raj kao nešto poput velike i beskonačne biblioteke. Svaki ljubitelj knjiga će se složiti sa ovim. Knjige nam hrane um i dušu, iz njih učimo i čitanje je svojevrsno putovanje. Pored one famozne izreke: “vi ste ono što jedete”, nećete pogriješiti i ako kažete: “vi ste ono što čitate”. Ljudi koji su istinski bibliofili znaju da rijetko gdje mogu doživjeti toliku radost i zadovoljstvo kao kada redovno čitaju. 
Za vaš mozak, čitanje je doživljaj, jer se ono što čitate intenzivno doživljava i obrađuje u vašoj glavi - i u srcu naravno. Knjige su putovanje u svijet fantazije, dok s druge strane pružaju vrijedne uvide i saznanja.

Studije su rađene i na ovom polju. Jedna takva studija objavljena u časopisu "Journal of Business Administration” potvrdila je podataka na koje bi trebalo obratiti više pažnje. Naime, studenti na univerzitetima koji imaju naviku da još od djetinjstva čitaju imaju mnogo bolje rezultate kada je u pitanju kritičko razmišljanje, kreativnost, usmeno i pismeno izražavanje. Međutim, čini se da današnja djeca ne razmišljaju puno dok čitaju, da zapravo ne vole da se “zadubljuju”, tj. ne praktikuju “dubinsko čitanje”.

"Dom bez knjiga je kao tijelo bez duše"
- Marko Tulije Ciceron

Nalazim da je televizija vrlo edukativna. Svaki put kad neko uključi TV, ja odem u sobu i čitam knjigu."
- Grouho Marks 

Dubinsko čitanje se definiše kao delikatan i spor proces, kojim potpuno uranjamo u ono što čitamo, pri čemu je sva koncentracija usmjerena na čitanje i ništa ne ometa osobu u to procesu. To je gotovo sjedinjenje sa knjigom. Osoba uživa u dekodiranju i tumačeju riječi i bogatstvu teksta. 
Dubinsko čitanje omogućava da uhvatite detalje teksta i da bolje uživate u onome što je napisano. Stručnjaci takođe objašnjavaju da je ovaj tip čitanja pokreće nevjerovatne sinhornišuće procese u našem mozgu. Ovo znači da se sinhronizuju centri povezani sa govorom, vidom i zvukom.

Ovdje se možemo osvrnuti i na istraživanja iz neurolingvistike. Neurolingvističari su otkrili da je Brokina zona u mozgu odgovorna za govornu produkciju, i da se njenim oštećenjem gubi jezička sposobnost. Dubinsko čitanje poboljšava funkcionisanje Brokine oblasti, jer je ona tada aktivirana. Pored Brokine zone, postoji i tzv. Vernikeova zona koja je zadužena za auditivno razumijevanje govora. Čitanje poboljšava rad i ove zone, jer pomaže boljem povezivanju riječi i otkrivanju njihovog značenja. Svi ovi procesi stvaraju senzacije i bude emocije koje ostaju utisnute u našem mozgu. 

Prema jednom zanimljivom članku objavljenom u New York Times-u, došlo se do podataka kako je prodaja knjiga i za djecu i za odrasle čitaoce opala, dok je porasla prodaja audio knjiga. Za psihologe razlog za ovaj fenomen je što su ljudi postali takvi da više vole da im neko čita, nego da sami čitaju. Naši umovima je postalo teško da se skoncentrišu i budu mirni. Postali smo “multipraktici” koji rade po nekoliko stvari odjednom, što uopšte nije dobro za naš mir i naš um na duže staze. Danas je iznenaujuće vidjeti osobu da mirno sjedi i udubljeno i skoncentrisano čita knjigu. Da li su ljudi postali suviše lijeni (ili nezainteresovani) da listaju knjigu, dok radije “listaju” svoje mobilne telefone?
Multitasking (tj. multi-praktikovanje) je jedan od glavnih razloga zašto je prodaja audio knjiga vidno porasla poslednjih godina, što nije nimalo dobro. Ljudi nisu stvoreni za dugotrajni multitasking, i on uzima svoj danak.
​
Sve ovo znači da se poslednjih godina prodaja audio knjiga toliko povećala. To je samo naizgled “savršeno”. U stvarnosti je jako na tužno. Gubimo dosta od života, a gubimo i sposobnost koncentracije (iako se čini da je obrnuto), gubimo zadovoljstvo mnogih sitnica koje život znače. A neke od njih su navike poput čitanja pravih knjiga. Nemanje vremena za čitanje istinski kvalitetne literature i gubljenje navike čitanja je jedan od pokazatelja duhovnog osiromašenja osoba. Tužno je što ono danas počinje prilično rano: dijete će radije u ruke zgrabiti mobilni telefon nego knjigu.


Reference:
Journal of Business Administration Research: http://www.sciedupress.com/journal/index.php/jbar