Ruža i žaba: o kompleksu superiornosti i inferiornosti

Jednom davno, bijaše jedna lijepa crvena ruža. Bila je najljepša ruža u cijelom vrtu. Međutim, ljudi su je gledali samo iz daljine.

Jednog dana je saznala da u njenoj blizini postoji velika žaba ne baš zavidnog izgleda koja je uvijek čučala pored nje, što je bio razlog da joj se niko ne približava. Budući da je to otkrila, ruža je naredila žabi da se odmah udalji od nje. "Dobro, kako ti želiš", odgovori žaba poslušno.  
Nedugo zatim, žaba je prolazila pored mjesta gdje je ruža bila zasađena, ali je bila iznenađena kad je vidjela da je ruža potpuno sasušena, bez latica i lišća. Žaba joj reče: "O, ne! Izgledaš strašno! Šta se dogodilo? "Ruža odgovori:" Otkad si otišla, mravi su svakog dana jeli lišće, i sada više nikada neću biti ista!" Žaba joj odgovori:" Pa, da. Dok sam ja bila pored tebe, jela sam sve te mrave. Zato si i bila uvijek najljepša ruža u vrtu."

Pouka priče
Mnogo puta, ne cijenimo one oko nas jer mislimo da ne rade ništa za nas. Svako ima nešto posebno za ponuditi, nešto za naučiti, ili čak nešto za podučiti. Ne smijemo zanemariti ljude oko sebe.
Tradicionalno, društvo je podijeljeno na socioekonomske klase. Ova podjela je često navodila ljude da sebe smatraju ili nadređenima ili podređenima. Iako je "gledanje s visoka" nešto što je nažalost još uvijek prisutno i zajedničko, istina je da se moramo početi gledati sebe kao jednake onima oko nas. 
Svjesnost i jačanje samopouzdanja je važno za blagostanje, uravnoteženost i sposobnost povezivanja sa drugim ljudima na zdrav način. Ne bi trebalo da se osjećamo više ni manje važni od ostalih. Osjećaj superiornosti/nadmoći jednako je opterećenje kao osjećaj inferiornosti. I kompleks superiornosti i inferiornosti su obilježja nesigurnosti.
Ignorisanje nekoga zbog kompleksa superiornosti znak je pretjerane i nezdrave sigurnosti u sebe. To je način na koji osoba može nadoknaditi žaljenje/kajanje koje osjećaju zbog nedostataka koje primjećuju kod sebe. Ovakve ljude karakteriše uvjerenje da su savršeni, da treba da budu tvrdoglavi u svojim uvjerenjima, da opravdavaju svoju ljutnju, emocionalnu nestabilnost i laži. Često su "konkurentni" i okružuju se sa onima za koje vjeruju da su nižeg statusa, inteligencije ili sposobnosti. Na taj se način podižu sebe.  Završavaju tako što usvajaju arogantan i umišljeni stav, baš kao u slučaju ruže i žabe.
Zapravo, mogli bismo reći da je kompleks superiornosti ono što neko s  kompleksom inferiornosti razvija kako bi pokušao ublažiti sopstvenu nesigurnost.

Dobro je biti svjestan oba tipa kompleksa i ponašanja koja proizilaze  iz njih.  Uostalom, svako od nas je odgovoran za sopstveni život, a to uključuje međusobnu komunikaciju i kontakte sa drugim ljudima, bez obzira na to koliko mislimo da smo važni ili "nedodirljivi". Svaki pojedinac je jedinstven i neophodan.

Stoga je puno bolje da posmatramo svijet iz "žablje perspektive" i da uzmemo u  obzir našu okolinu, odrađujemo naše poslove, da budemo nježni prema sebi, da uživamo ​​u sopstvenom životu, ali i da cijenimo živote drugih. Da li smo lijepi ili ne (baš kao ruža) u velikoj mjeri zavisi od toga čime doprinosimo svijetu i kako drugi doprinose nama, tj. kako i koliko im dopuštamo. 

​Izvor:
gedankenwelt.com