Šamanski pogled na mentalno zdravlje

Doista postoje mnogo kultura koje su imale i još uvijek imaju dublje razumijevanje duševnih bolesti. Iako se ovakve perspektive ne uklapaju u granice racionalističkog redukcionizma, to ima malo značaja za njihovu učinkovitost.

"Od američkog indijanskog šamanizma do ezoteričnog judaizma, ovaj koncept dominira već hiljadama godina. Kao što je postalo jasno, zapadnjačka civilizacija je jedinstvena u povijesti jer ne želi priznati da je svako ljudsko biće suptilan energetski sistem koji je u stalnom odnosu sa ogromnim morem energije u kosmosu koji nas okružuje." 
- Dr. Edward Mann, sociolog

Što je šamanski pogled na mentalno zdravlje?
Općenito govoreći, bilo koji oblik svijesti o mentalnom zdravlju koji uključuje duhovna, mistična i/ili mitska razmatranja može se uključiti u šamanistički pogled na mentalno zdravlje. Ono se kreće od drevnih autohtonih šamanskih praksi do yogijskih metoda koje uključuju buđenje kundalini energije, kroz jungijsku i transpersonalnu psihologiju (koje se oslanjaju na drevne kulture). Karl G. Jung je, na primjer, okarakterisao shizofreniju i psihozu kao prirodne procese iscjeljivanja.

​"Kada je svjesni život obilježen jednostranstvom i lažnim stavovima, aktiviraju se primordijalne iscjeliteljske slike - može se reći instinktivno - i pojavljuju se u snovima pojedinca i vizijama umjetnika ... Shizofrenija je stanje u kojem san zauzima mjesto stvarnosti." 
- Carl Jung

​Drugi kamen temeljac ove perspektive je izraz koji je uveo Joseph Campbell: "Shizofrena osoba se davi u istim vodama u kojima mistik pliva s radošću" (ideja posuđena od jungijanskog psihijatra  RD Laing ). Ljudska kultura ima dugu povijest ljudi koji imaju mistična iskustva, a zatim postaju "jako dobri" kao što je  dr. John Weir Perry objasnio. Ključ ovdje je u tome što je u tavim slučajevima osoba prošla kroz/završila proces koji bi zapadnjačka medicina označila kao bolest, a zatim lijek. Ovi ljudi nisu prekidali proces, već su prolazili kroz njega i nastavili živjeti bez relapsa u 'psihozu'. Umjesto da žive ispunjenijim životom i da nikada ne prođu kroz sve to, oni su imali privremeni prekid sa konsenzusnom stvarnošću. Kroz cijelu povijest postoje primjeri ljudi koji su nastavili koristiti svoje vizionarske uvide, novopronađeni podsticaj i volju za stvaranjem velikih društvenih reformi za dobrobit svih.

Psihospiritualna kriza / Duhovna pojava
Zagovornici transpersonalne psihoterapije, kao i jedan od njenih osnivača, prof. Stanislav  Grof, sugerišu da su "duhovna iskustva" često pogrešno dijagnosticirana kao psihoza i nepotrebno liječeni. Grof nalazi 11 različitih tipova duhovnih slučajeva, uključujući i klasično inicijalno iskustvo šamana, iskustvo jedinstva, kundalini buđenja, krize vidovitosti, i mesijansko iskustvo koje je zajedničko unutar onoga što je John Weir Perry nazivao "procesom obnove".

"Tumačeno s ove tačke gledišta, shizofrenski slom je put prema unutra i unatrag kako bi se oporavila nešto propušteno ili izgubljeno, te tako povratila vitalna ravnoteža. Zato pustite putnika da ide. Prevrnuo se on mnogo puta i možda tone, možda se davi;  Ipak, kao u staroj legendi o Gilgamešu i njegovom dugom i dubokom uranjanju do dna kozmičkog mora kako bi pronašao besmrtnost,  tamo dolje postoji nešto što je vrijedno za njegov život. Nemojte ga udaljavati od toga: pomognite mu da pronađe to što traži." 
(Joseph Campbell ,  "Shizofrenija: putovanje ka unutra")

John Weir Perry, koji je ove ideje sproveo u praksu unutar objekta u kojem se nisu davali ljekovi, koji se nazivao Diabasis, sugeriše da su ta iskustva dramatična preusmjeravanje psihe osobe iz iskrivljenog stanja ka uređenijem. Za mene to je kao čišćenje  kuće u neredu, ponekad je potrebno da se ona dovede u još veći nered, kako bi se na kraju sve raščistilo. Perry je takođe rekao da "opravdano smatrati pojam" bolest" kao nešto što se ne odnosi na akutni poremećaj, već na prepsihotičnu ličnost ... proces obnove koji se pojavljuje u akutnoj epizodi može se smatrati kao prirodan,  kako bi se stvari ponovo dovele u red."  Ovo je odraz tvrdnje Jiddu  Krishnamurtija da "nije mjerilo zdravlja biti dobro uklopljen u društvo bolesno iz temelja".

Problemi patologije, simptom supresije, stigma i trauma
Patologija:  Temeljna razlika između pristupa nazivanja ovih iskustava mentalnim bolestima, psihozama ili shizofrenijom ili "drugačijim načinom razmišljanja" je upravo čin svrstavanja u patološko. ​​
Označavanje nečega kao bolesti, kada se radi u područjima psihospiritualnog sistema, može dramatično negativno uticati na ono što se sljedeće događa. Kao osoba koja doživljava intenzivno psihodeličko iskustvo, osoba u ovom stanju je pod velikim uticajem svoje okoline, uključujući ono što im se govori. Prijedlog da je ovakvo iskustvo bolest može postati proročanstvo koje se na kraju ispunjava.

"Podstaknuta da posmatram glas koji čujem, ne kao iskustvo, već kao simptom - intenzivira moj strah i otpor prema njemu. Ovo je u suštini, predstavljalo agresivno stajalište prema vlastitom umu - svojevrsni psihički "građanski rat", zbog čega se broj glasova povećavao i progresivno postajao neprijateljski i prijeteći."
- Eleanor Longden

Simptom suzbijanja:  Sljedeći veliki izazov je suzbijanje simptoma. Kritičari sadašnjeg modela zdravstvene brige i zaštite (širom svijeta) tvrde da današnji psihijatrijski ljekovi samo suzbijaju simptome - ne liječe osobu.

"Mnogi ljudi pronalaze da antipsihotični lijekovi pomažu da se iskustva prorijede, da postanu manje intenzivna ili manje uznemirujuća. Međutim, nema dokaza da oni liječe temeljnu biološku abnormalnost. Nedavni dokazi takođe upućuju na činjenicu da postoji značajan rizik kod uzimanja ovakvih ljekova, osobito ako se uzimaju dugoročno."
​(Britansko psihološko udruženje:  Razumijevanje psihoze i shizofrenije)

Oni koji gaje šamanska ili transpersonalna uvjerenja idu dalje sugeriščući da lijekovi u konačnici sprečavaju osobu da okonča i dovrši prirodno iskustvo kao što je "proces obnove" koji opisuje John Weir Perry. Umjesto toga, dešava se da proces ostaje nedovršen, da se iznova pokušava dovršiti, a simptomi se ponovno pojavljuju, a potom ih ljekovi ponovno potiskuju, i sve tako u beskonačnom ciklusu. 

Nije iznenađujuće da se izraz "imate mentalnu bolest, i imaćete je do kraja života" tako često čuje od strane ljudi koji doživljavaju psihozu.

Stigma:
"Oni [šamanske kulture] imaju kulturni kontekst. Psihološku krizu, ma kako teška bila stavljaju u pozitivan kontekts.  To je nešto iz čega će osoba izaći jača na kraju i imati više sposobnosti. Druga stvar koja je velika prednost u šamanskim kulturama je: nema stigmatizacije." 
(Phil Borges , kreator filma  CrazyWise)

Traume:  Srećom, čak i u zapadnom modelu, počinje se prepoznavati i priznavati činjenica da traume i zanemarivanje u djetinjstvu (i odrasloj dobi) mogu dovesti do ozbiljnih kriza mentalnog zdravlja.

"Imali smo puno problema sa zapadnim mentalnim zdravstvenim radnicima koji su došli ovamo odmah nakon genocida, a morali smo zamoliti neke od njih da odu. Došli su, a njihova praksa nije uključivala boravak na suncu, gdje se osoba počinje osjećati bolje. Nije bilo muzike ni bubnjanja kako bi ponovno prostrujala krv. Nije bilo osjećaja da su svi uzeli slobodan dan kako bi se cijela zajednica mogla okupiti i pokušati podići raspoloženje i povratiti radost. Nije bilo priznanja da je depresija nešto invazivno i eksterno što bi se moglo ponovno izbaciti. Umjesto toga, oni su vodili ljude, jedno po jedno, u male prostorije, sjedjeli su s njima oko sat vremena i razgovarali o lošim stvarima koje su im se dogodile. Morali smo tražiti od njih da odu." 
(A Rwandan talking to writer, Andrew Solomon)

Most između dva svijeta - bolest ili akutna osjetljivost?
Dr. Joseph Polimeni navodi da su "u većini tradicionalnih društava one osobe koje su iskusile halucinacije u ranom odraslom dobu bile često predodređene da postanu šamani". Ako bi se pojavio neko s simptomima ko je mi danas nazivamo "psihoza", ljudi iz njihovog plemena ili sela poslali bi takvu osobu na dalje obučavanje kod nekog ko je majstor u prevladavanju osjetljivosti koja je i njega nekada prevladavala. Phil Borges navodi da oni "imaju mentora, uz njih je neko je prošao kroz taj proces i ko ih može uzeti za ruku i reći:" znam o čemu se radi, znam kroz šta prolaziš, i evo kako možeš upravljati time." U kulturama širom svijeta, prije zapadne civilizacije, ideja shizofrenije kao bolesti bila je, jednostavno, nepostojeća.

"Imaju zajednicu koja priznaje ono kroz šta su prošli. I ne samo to, oni imaju šansu pokazati svoje talente - a mnogi od tih ljudi imaju specifične talente koje normalna osoba nema."  
(Phil Borges , kreator nadolazećeg filma  CrazyWise)

Jasno nam je da živimo u kulturi koja odmah označava ove trenutke psihičke krize kao bolest, i naša kultura gotovo da ne pokazuje nimalo prihvatanja za ljude koji prolaze kroz nju. Kada se nađemo lice u lice sa osobom koja doživljava  stanja neobične svijesti koja nisu njena volja, većina nas - da to kažem, jednostavno se želi udaljiti od takvih ljudi. 
​Odmah označavamo osobu kao "ludu" i bojimo se da ćemo se zaraziti, te je stoga želimo staviti u karantin. "Buđenje" je jedini način i jedini put naprijed. Kada pogledam osobu u takvoj krizi, vidim budućeg potencijalnog mentora za druge. Što više pomažemo ljudima da prođu kroz njihovu tamnu noć duše, to ćemo u budućnosti imati više vodiča koji će moći pomoći drugima. 

(autor: Jonathan Davis, članak: The Shamanic View of Mental Health, wakingtimes.com)