Sami stvarate svoje obaveze

Konstantno smo bombardovani svim vrstama obveza, od onih s kojima se moramo suočiti na poslu, onih kod kuće, kao što je svakodnevno pripremljena hrana, do onih za koje mislimo da su naše obaveze.

U zahtjevnom društvu u kojem živimo moramo biti atraktivni, naporni, uvijek "na vrhu", dobri roditelji, dobri prijatelji, dobre kolege, dobri partneri...i lista se nastavlja.
Obveze su očekivanja koja moramo ispuniti ako se želimo osjećati kao bolji ljudi. Ali razmislite malo na trenutak: ko nam postavlja ove obveze? Odakle dolaze sva ova očekivanja? Može se reći da je način života kojim danas živimo odgovoran za sve dnevne obveze s kojima se moramo suočiti i kojima se moramo prilagoditi.

Ali ako počnemo razmišljati malo bolje, shvatićemo da je većina naših obveza u stvari samonametnuta i da su namijenjene ispunjavanju očekivanja drugih ljudi. 

​Koliko puta ste bili "obvezni" učiniti nešto što vam se nije svidjelo jer je to nešto što bi trebalo "učiniti"? Riječ "treba" je dio mnogih naših iracionalnih uvjerenja i podrazumijeva skrivenu  potrebu koja se mora ispuniti ako želimo biti sretni ili barem ne tužni.

Misli koje upućuju na obveze
Mnoge uznemirujuće emocije obično nastaju zbog obveza. Kao što kognitivna psihologija ističe, ono što osjećamo direktno utiče na ono kako mislimo. Dakle, ako osjećamo tjeskobu, depresiju ili ljutnju, vjerovatno stvaramo beskonačan broj obveza u našem umu.
Ove obveze mogu biti obaveze prema sebi, drugima ili svijetu uopšte, a one nam nemeću lažne ideje o tome kako stvari treba da budu. One zatvaraju vrata bezuvjetnom prihvatanju, što je ključno za emocionalno blagostanje. Ne prihvatamo sebe onakvima kakvi  jesmo, što umanjuje naše samopoštovanje, pored osjećaja tjeskobe jer pokušavamo ispuniti sva ta samonametnuta očekivanja ili depresije zbog toga što ih ne možemo ispuniti. "Trebalo je da pravilno postupim u ovoj situaciji", "Svakog dana bi trebalo robavljati svoj posao savršeno", "Ne bi trebalo odustati". To su samo nekoliko primjera uznemirujućih misli koje nam se nameću kada se obvezujemo na nešto.
Obveze usmjerene prema drugima i svijetu obično dovode do gnijeva. Željeti da drugi ljude, ili sam život, ispuni svoje osobne kriterije je isto tako nerealno.

Svaka obveza skriva lažnu potrebu unutar sebe, što protjeramo iz naših umova kako bismo se osjećali ispunjenjima.

Obveze prema sebi skrivaju potrebu za odobrenjem i savršenstvom. "Trebalo bi da savršeno obavljam svoj posao, jer moram biti prepoznat i priznat u ovoj firmi." Kada pokušavamo djelovati na određeni način, imamo potrebu za utjehom. 

Zamijeni "Treba(m)" za "Htio bih"
Ako uspijemo mijenjati unutarnji dijalog kako bismo bolje odgovarali svijetu, pronaći ćemo način dabudemo sretniji. A ta promjena ne bi trebala biti samo verbalna; moramo vjerovati u ono što govorimo i djelovati u skladu s tim sve dok naše nezdrave negativne emocije ne postanu zdrave.
Sve obveze koje vam se nameću stvarate sami, čak i ako smatrate da ne postoji način da ih izbjegnete. Kada dovoljno i dobro razmislite o tome, niko vam ne drži pištolj prislonjen uz glavu da bi vas natjerao da živite kako živite. 

Sve što radimo rezultat je osobne odluke i zato smo mi jedino što treba promijeniti.

Možda mislite da postoje neizostavne obveze poput odlaska na posao i brige o vađoj djeci. No, ako ste odabrali određeni posao i odabrali da budete roditelj, ponovno ste nametnuli obveze za sebe. Sve vaše akcije imaju posljedice, i ako želite nastaviti plaćati hipoteku ili podižete dobro vaspitanu djecu, onda morate djelovati u skladu s tim. Vi ste odabrali taj put i takav život.
Niko za vas nije odabrao život koji imate danas. Vaš sadašnji život je rezultat nekoliko odluka koje sami donijeli.

Čak i ako se često osjećate obveznima odabrati jedan ili drugi put, na kraju, donosite konačnu odluku, bilo zbog toga što vam se nešto najviše svidjelo, bili ste pod uticajem nekog ili čak samog straha. 

Kako se ne biste osjećali toliko "obvezni" i zabrinuti, počnite mijenjati svoj unutarnji dijalog. Svaki put kada se riječ "treba" pojavi u vašem umu, brzo je zamijenite sa "volio bih" ili "htio bih", ali ne padajte u zamku zahtjeva. I konačno, riječi "Volio bih" treba da budu propraćeni riječima "nije kraj svijet ako to ne ide onako kako želim", ili "ako se ne riješi na ovaj način, biće drugih mogućnosti."
​
Uz malo prakse i internalizacije, počećete da se osjećate mnogo mirnije u o današnjem zahtijevnom svijetu.