Samoća nas često spašava od onoga što nije dobro za nas

Autor: CHRISTIAN SCHLOE

Osamljenost koja je svojevoljno odabrana u određenom trenutku našeg života nije samo balzam za  dušu, već i učinkovita terapija za ponovno povezivanje sa sobom. Ponekad, u osamljenosti, takođe možemo izgraditi zdravu udaljenost od onoga što nije dobro za nas, što remeti naš unutarnji mir, ili nam stvara neravnotežu.

Govorimo o nečemu što se u psihologija često naziva "funkcionalnom samoćom". Ovaj pojam opisuje ono što mnogi osjećaju da je ispravno: treba se udaljiti od okoline koja je štetna za nas ili nam oduzima našu energiju. Treba se osamiti s vremena na vrijeme kako bismo obnovili naše mentalno blagostanje.

"Nema gore usamljenost od one kada se ne osjećate dobro kada ste sami sa sobom."
 - Mark Twain -

Zato je ovdje riječ o dobrovoljnoj samoći, o izolaciji od društvenih pritisaka ili od tuge zbog nedostatka značajnijih odnosa. Ova usamljenost ima terapeutski učinak, a to je da nam omogući da definišemo osnovna dimenzije, samopoštovanje i nove lične prioritete ili pak da nam pomogne da povratimo sopstveni intimni prostor koji nam je bio oduzet u nekom trenutku.
Kao što je književnica i nobelovac Perl Bak (Pearl Buck) jednom rekla: u nama ima lijepih izvora, koje ponekad treba napuniti svježom vodom da bismo se opet osjetili živima. Ma kako čudno zvučalo,  to se može dogoditi samo u trenucima dobro odabrane i umirujuće samoće.
​
Osjećati se usamljeno usprkos tome što ste okruženi društvom nije dobro
Većina ljudi se plaši usamljenosti. Dovoljno im je zamisliti da će vikendom poslijepodne šetati sami nekim shopping centrom, i mozak im odmah šalje uzbunu. Tada se osjećaju napeto i preplašeno. Pokreće se instinkt koji ih podsjeća da ne mogu preživjeti kada su sami. Čovjek je po prirodi društveno biće i zato što živimo u skupinama, uspjeli smo se razviti kao vrsta kakva smo danas.​
Ali u našem svakodnevnom životu susrećemo mnoge zastrašujuće stvari od trgovačkog centra kojim moramo šetati sami. Istraživanja pokazuju da se gotovo 60%  ljudi u braku osjeća usamljeno. 70% mladih ljudi se osjeća usamljeno i pogrešno shvaćeno, iako obično imaju mnogo prijatelja. Osjećamo se napušteni na našem radnom mjestu, pogrešno shvaćeni i premoreni, ali se držimo posla jer "morate živjeti od nečega". To nam pokazuje da usamljenost nema nikakve veze s brojem ljudi koji su dio našeg života, već kvalitetom tih odnosa.
Postoje ljudi koji se i dalje drže svog partnera, iako se osjećaju usamljeno u tom partnerskom odnosu, jer imaju veći strah od praznine koja ih očekuje ako nisu u vezi. Uvijek se srećemo sa istim ljudima iz čistog razloga što ih poznajemo dug period. Zašto bismo se sada udaljili od njih (često pitanje)? I da li zaista ima smisla tražiti novi posao ako već godinama radimo u istoj firmi, i naviknuti smo na nju?

Svi ovi primjeri upućuju na „nefunkcionalnu samoću” obilježavaju gdje se često prepuštamo našim obrambenim mehanizmima kako se ne bismo suočili sa stvarnošću  i da bismo ubijedili sebe kako je sve dobro, kako smo voljeni i cijenjeni od strane drugih. Ovi obrasci razmišljanja su poput utopljavanja i namjernog "držanja glave vod vodom". Ovako gušimo sebe. 
Ukoliko ste nesrećni i nezadovoljni , nećete se izliječiti sa više patnje. Niko ne zaslužuje da se osjeća usamljeno usprkos društvu oko sebe.

Samoća kao prilika da pronađete sebe
Kretati se u depresivnom, egoističnom i uznemirujućem okruženju samo dovodi do toga da se ljudi koncentrišu samo na spoljašnjost i vanjski svijet, sa idejom da se zadovolje potrebe drugih, jer taj neko ima nade da će prije ili kasnije ispuniti svoje potrebe. No ovaj princip ne funkciniše uvijek.

"Ne bojim se usamljenosti. Neki ljudi zapravo uživaju u njoj. "
 - Charlotte Bronte - 
​
Zatim nema drugog izbora nego postati svjestan svoje stvarnosti i tražiti rješenje. Dobrovoljna usamljenost, udaljenost i vrijeme koje ulažemo u sebe su učinkoviti alati za pronalaženje sebe. 

Ne govorimo o potpunom napuštanju društva, niti o bijegu iz društva.
Jednostavno se treba s vremena na vrijeme udaljiti od onoga što nam ne čini dobro i preispitati šta je to što loše utiče na nas i naš život.

​Posvetiti vrijeme sebi je uvijek dobar izbor. To nam omogućava da obnovimo našu intimu i slobodu, prisjetimo se ko smo i razmislimo o tome ko želimo biti ubuduće.
Za to nam je potrebna nekoliko sedmica ili mjeseci. Svako ljudsko biće ima svoj vlastiti ritam i treba vremena da prihvatimo i ispoštujemo jedni druge.

Voljno izabrana samoća u određenom trenutku našeg života ne samo da liječi, i sastavlja naše "polomljene dijelove", već nam pruža priliku da naučimo kako da pravilno koristimo "filtere" kroz koje posmatramo stvarnost i naše mjesto u toj stvarnosti. Ovi filteri će nam pomoći da ubuduće prepoznamo šta i koga da pustimo u naše živote, a cilj je uvijek pustiti i "propustiti" ono što je dobro za nas.