Samokritika i perfekcionizam mogu biti vaši najveći neprijatelji

Prirodno je ponekad biti strog prema sebi. No, ponekad se ponašate kao svoj najveći neprijatelj.

To se dešava kada tražite savršenstvo i kritikujete sebe. Samosaosjećanje je važno u ovim prilikama.
Samokritičnost i perfekcionizam čine vas svojim najvećim neprijateljem. Zašto toliko kritikuješ sebe? Zašto vam je tako teško prepoznati svoja postignuća, a tako lako vidjeti svoje neuspjehe?

Kada ste sami sebi najveći neprijatelj, sve izgleda sivlje, oblačnije i nesigurnije. Saosjećajno se odnositi prema sebi nije lak zadatak, ali ponekad to jednostavno morate učiniti. Dva najčešće korištena koncepta su perfekcionizam i samokritičnost. Međutim, oni često imaju tendenciju da budu loše definisani. U području mentalnog zdravlja, perfekcionizam je povezan sa kliničkim entitetima kao što su ozbiljnost poremećaja u ishrani, depresija, anksioznost i stres. Dok je samokritičnost više povezana sa socijalnom fobijom.

Perfekcionizam
Perfekcionizam je sklonost da se držite visokih standarda, dok istovremeno sebe precjenjujete. Rezultat toga je često samokritičnost. To dovodi do sve veće zabrinutosti da ne napravite više grešaka. Postoje dvije vrste perfekcionizma:

Adaptivni perfekcionizam
Adaptivni perfekcionizam podrazumijeva, pored standarda visokih performansi, dobru usklađenost ako stvari ne idu onako kako želite. Vi, u stvari, shvatate da je nemoguće uvijek odraditi sve kako treba.
Adaptivni perfekcionizam se odnosi na činjenicu da, unatoč tome što zahtijevate puno od sebe, prema sebi se odnosite saosjećajno ako ne uspijete u svojim ciljevima.

Maladaptivni perfekcionizam
S druge strane, maladaptvni perfekcionizam znači da zahtijevate mnogo od sebe, ali da strogo kažnjavate sebe, ako rezultati nisu onakvi kakvi ste očekivali. To implicira da se baš nikako ne slažete sa rezultatom vaših postupaka. Drugim riječima, imati stalnu percepciju da ste uvijek daleko od ispunjavanja visokih standarda koje ste sebi zacrtali. 

Samokritika
Perfekcionizam i samokritičnost idu zajedno. Samokritka se može definisati kao kognitivni stil ličnosti kroz koji procjenjujete i prosuđujete sebe. Kada ste samokritični, hiperbudni ste i na najmanji neuspjeh sami sebe ocjenjujete negativno. Postoje dvije vrste samokritike, adaptivna i disfunkcionalna.

Adaptivna samokritika
Znati gdje niste uspjeli pomaže vam da se sa više integriteta suočite sa teškim trenucima u svom životu. Osim toga, važan je u formiranju vašeg identiteta. To je zato što, procjenjujući sebe i gledajući kako se možete poboljšati, osjećate se sposobnijima da se nosite sa negativnim nepredviđenim životnim situacijama.
“U tom smislu, adaptivno samokritično ponašanje povećava percepciju samoefikasnosti pojedinca.”  -De Rosa-

​Disfunkcionalna samokritika
Kada vjerujete da se ponašate neprikladno ili kada, uprkos postizanju uspeha, to ne prepoznajete, tada se javljaju problemi. Ponašati se kao svoj najveći neprijatelj znači da potcjenjujete pozitivne rezultate svojih postupaka jer ih smatrate samo obavezama. Shodno tome, kada postignete svoj cilj, doživljavate visok stepen nezadovoljstva. U stvari, mislite da je u stvarnosti ono što ste postigli daleko od nekog posebnog značaja. To se zove devalvacija dostignuća. To potvrđuje ukupni neuspjeh.

Važnost praktikovanja saosjećanja prema sebi
Saosjećanje prema sebi uključuje učenje da dajete sebi podršku onda kada patite. Mnogi to vide kao osjećaj ljubaznosti, brige i razumijevanja prema sebi, čak i kada su rezultati daleko od onoga što su željeli. Takođe je povezano sa priznanjem da ste, kao ljudsko biće, krhki i nesavršeni.
“Saosjećanje je ukorijenjeno u biološkom kapacitetu brige za druge, osjetljivosti na nevolje, simpatiji, toleranciji nevolje, empatiji, neosuđivanju i održavanju toplog emocionalnog tona.” -Gilbert- 

​Za Neffa, stručnjaka za samosaosjećanje, postoje tri osnovne karakteristike ovog odgovora:

• Ljubaznost prema sebi. Odnosite se prema sebi s pažnjom i razumijevanjem, umjesto kritičkog prosuđivanja.
  
• Zajednička humanost. Prepoznavanje činjenice da i drugi prolaze kroz patnju kakvu i vi doživljavate.
  
• Mindfulness. Sposobnost da se uoči i prihvati ono što se dešava u sadašnjem trenutku.

Međutim, može se desiti da zamijenite saosjećanje prema sebi sa samosažaljenjem. To je greška. Saosjećanje prema sebi ide mnogo dalje od samosažaljenja jer uključuje sagledavanje vlastitog života i života drugih iz pozicije nepovezanosti, bez ikakvih iskrivljenih percepcija koje bi umanjile iskustvo. U zaključku, dobar resurs kada se ponašate kao svoj najveći neprijatelj je da postanete vaš najbolji prijatelj. Štaviše, morate shvatiti da je potpuno prirodno ponekad pogriješiti i ne uspjeti. Zaista, neuspjeh jednostavno znači da ste čovjek, nesavršen, ali lijep.
“Saosjećanje podrazumijeva toplinu i razumijevanje prema sebi kada patimo, ne uspijevamo u nečemu ili se osjećamo neadekvatno, umjesto da ignoriramo svoju bol ili kažnjavamo sebe samokritikom.” -Neff-