Sasvim je u redu ako se danas ne osjećate najbolje

Ko sam danas? I je li u redu da se ne osjećam isto kao juče? Je li u redu ako se možda sjutra budem osjećala drugačije? Ko sam danas? I je li u redu da se osjećam pomalo izgubljeno na putu?

Svaki dan imamo priliku nastaviti svoje priče ili ih u potpunosti prepisati. Svakog dana imamo priliku okrenuti stranicu ili započeti nastavak. Dani nisu zamišljeni da budu svi isti, jer je najneizbježnija stvar u životu promjena.
Dani nisu zamišljeni da budu identični onima koji su im prethodili, jer u protivnom ne bismo rasli; ne bismo se dizali. Dani ne bi trebali biti ponavljanje prošlosti, jer to znači da nikada ne bismo učili na svojim greškama.

Dakle, da, u redu je da se danas ne osjećate dobro, da se osjećate različito od jučerašnjeg dana, da se osjećate kao neko drugi ili neko novi. Možda ste danas vi ti koji treba da podsjetite sebe da idete u susret svojim snovima.  Možda biste danas trebali podsjetiti sebe da se odmorite. Možda se danas morate sresti sa sobom kako biste u svom srcu pronašli ljubav za promjene.

U našim životima treba da postoji plima i osjeka, uspon i pad, jer se do novog otkrića ne stiže jednosmjernom cestom. Na našim putovanjima ćemo neizbježno zalaziti na puteve koji ne vode nikuda i moraćemo tražiti nove ceste. Naši putevi se trebaju širiti, a zatim sužavati jer pronalazak sopstvene svrhe nikada nije lak zadatak.
A možda nekih dana nemamo pojma kamo idemo i želimo "putovati autostopom", želimo nekoga da nam pomogne, da nas preveze. A možda se nekim danima nađemo pored prepreka za koje nikada nismo pomislili da ćemo ih preći. A možda nekim danima hodamo polako i slušamo zvuk stijena ispod naših nogu, postajući jedno sa našim hodočašćem.

Ko god da smo danas, upravo to trebamo biti. Danas, juče i svaki naredni dan, vrijedni ste. Ko god smo postali i ko god smo bili, ta je osoba neko ko trebamo biti - neko koga trebamo upoznati.
Kada se ujutro probudite, i u prvim satima dana pronađete svoje umorne oči u ogledalu, nasmiješite se onome koga vidite tamo. Nasmiješite se osobi u koju ste evoluirali nakon višednevnih transformacija. Spoj ste teških i predivnih i divljih vremena.

Vi ste mješavina svih postignutih ciljeva i svih nadvladanih strahova. Vi ste galaksija koja se neprestano vrti i kruži oko svoje sudbine. Vi ste spoj priča ispričanih uz svjetlost svijeće i riječi koje vrijedi čuti sa pozornice. Vi ste mješavina milosti i teških trenutaka.
Vi se neprestano razvijate, uvijek raskrinkavate stare granice, neprestano se šireći. Možda se danas osjećate drugačije, tužnije, i to je u redu. Možda danas nemate pojma ko ste, i to je u redu. Možda danas nemate pojma kuda idete, i to je u redu.

U redu je jer je svaki dan u ovom životu stvoren za vas. Vi odlučujete kako želite živjeti u ovom svijetu. Dakle, ako se danas osjećate drugačije, ok je to. Ako se danas osjećate drugačije, proslavite to.
Jer niz različitih dana bolji je od života koji prolazi nepromijenjen. Jer pjesma nije pamtljiva ako pjevate samo refren. Jer knjiga nije bezvremena ako vas ne pokreće kroz vrijeme, a vaša priča stalno napreduje - baš poput vas.

Nemam pojma ko sam danas, što bih trebala raditi sa svojim životom ili što bih trebala jesti za ručak. Ali znam ovoliko. Ko god da sam danas, taj neko je trebao napisati ove riječi koje čitate. I za danas, to je u redu.
Dobro sam. Dobro si. Dobro smo.

(autor: Sonya Matejko
izvor: thoughtcatalog.com)