Sebičnost u odnosima: kad vam traže sve u zamjenu za ništa

Mnogi nam ne daju ljubav kakvu zaslužujemo. Ostaju sa nama radi vlastite koristi, kako bi zadovoljili vlastite želje i ispunili prazninu u svom životu. Sebičnost u ljubavi stvara pustoš i ostavlja ožiljke. Reagiranje na vrijeme jedini je izlaz iz ove vrste odnosa.

Sebičnost u odnosima uzrokuje prave lične katastrofe. Ima onih koji se, iako su po svom izgledu odrasli, u svakom pogledu ponašaju kao djeca.

Njihov djetinjasti ego doživljava emocionalne odnose kao sredstvo zadovoljavanja vlastitih potreba. Oni traže davatelje i nezrele ljude koji ne razumiju ili ne žele razumjeti jezik reciprociteta.
Abraham Maslow rekao je da nisu sva sebična ponašanja nužno loša. Barem dok ne shvatimo koje motivacije ih usmjeravaju i definiramo. Kao primjer, potreba da sebi povremeno damo prednost i prioritet i da ulažemo u sebe pozitivna je stvar i preporučuje se za dobro samopoštovanje. Međutim, postoji i druga strana novčića, ona na kojoj nalazimo tamnu, nezdravu i štetnu sebičnost.
Erich Fromm bio je jedan od prvih autora koji je govorio o sebičnosti u ljubavi. Prema autoru Straha od slobode i Umjetnosti ljubavi, postoje oni koji odnose zamišljaju kao sredstvo za uzimanje i primanje. To su muškarci i žene koji ne mogu vidjeti izvan svog dragocjenog "balona".

"Sebičnost ne dopušta drugima da žive onako kako žele živjeti, već od drugih traži da žive onako kako mi želimo da žive."
-Oscar Wilde-

Sebičnost u ljubavi, "peti jahač" apokalipse veze
Kad je psiholog sa Sveučilišta Washington John Gottman objasnio svoju poznatu teoriju o "četvorici jahača" odgovornih za propadanje odnosa, previdio je dimenziju sebičnosti u ljubavi. U svom pristupu sugerirao je da su najveće opasnosti u vezi ravnodušnost, odbrambeni stav, kritika i prezir.
Mogli bismo reći da se sebičnost može svrstati u jednako pogubnog "petog jahača". Međutim, u stvarnosti Dr Gottman nije uključivao ovaj element kao ekskluzivni prediktor raskida u ljubavi jer on već na neki način prožima svaku njegovu spomenutu dimenziju. Osoba koja kritizira, krši i prezire druge, izbjegavajući svoju odgovornosti, pokazuje strašnu sebičnost i to je više nego očito.

Ma koliko se očito činilo, ponekad je jednostavno ne primjećujemo. Jer, kao što dobro znamo, postoje slučajevi kada ljubav boli. Boli, jer smo se na početku veze oslijepili za očito.
Većina nas je, u nekom trenutku, riskirala sve za nekoga. Potpuno smo se predali onoj osobu koja se činila tako savršenom i fascinantnom, samo da bi se na kraju pokazala kao "emocionalna olupina". Budući da je sebična osoba u početku varljiva i nepredvidljiva, lako je upasti u njihovu čaroliju.
Kasnije, kad dobiju ono što žele, otkrivaju svoj pravi unutarnji jaz i prazninu. Koriste emocionalnu ucjenu i manipulaciju i nalik su crnoj rupi koja guta sve. I ne, ne vraćaju ništa što "progutaju", jer sebična ličnost nema što ponuditi osim nedostataka i razočaranja.

Sebični ljudi ne vole druge jer ne znaju voljeti sebe
Ova će se fraza možda činiti kontradiktornom, ali vrijedi razmisliti o njoj nekoliko sekundi. Sebičnost u ljubavi nastaje kao rezultat nemogućnosti voljenja sebe. Kako je ovo moguće? Navikli smo misliti da je sebičnost, poput narcizma, prisutna kod ljudi koji vole samo sebe. Međutim, ovdje je skrivena stvarnost koju nije tako lako razaznati.
Kao što je Erich Fromm istaknuo u svojoj knjizi Umjetnost ljubavi , sebična osoba zapravo otkriva sebe, otkriva nedostatak ljubavi prema sebi. Manjka im ljubav prema sebi i toliko su frustrirani i puni potrebe da orkestriraju odnose kako bi ispunili te potrebe.

„Sebični pojedinac ne voli sebe previše, već premalo; on zapravo mrzi sebe. Takav nedostatak naklonosti i brige za sebe, koji nije ništa drugo nego izraz njegovog nedostatka produktivnosti, čini ga praznim i frustriranim. Kao rezultat toga osjeća se nesretnim i očajnim u potrazi za zadovoljstvom u životu koje ga, zapravo, sprečava da dobije bilo kakvo zadovoljstvo. "
-Erich Fromm-

Sebični partner nema ljubav prema sebi i pokušava od drugih dobiti ono što mu nedostaje
Prije nekoliko godina, Odjel za psihologiju na Državnom sveučilištu u New Yorku sproveo je jedno vrlo značajno istraživanje. Usporedili su altruističko ponašanje sa sebičnošću. Nešto što je postalo očito jeste kako se altruistični ljudi osjećaju ispunjenim osobno i emocionalno. Daju ne očekujući ništa u zamjenu. Oni svoje vrijeme i resurse nude drugima besplatno, jer ti postupci stvaraju dobrobit.

Suprotno tome, sebični ljudi traže od drugih ono što nemaju, niti mogu dati. Oni ne mogu ništa ponuditi onima koji ih okružuju, jer, jednostavno, oni nemaju šta za ponuditi. Nedostaje im samopoštovanje i samopouzdanje. Zbog toga je sebičnost u ljubavi poput zamke u kojoj osoba pokušava “uhvatiti” nekoga ko može poslužiti kao odani darivatelj  ljubavi.

Kao što vidimo, takvo je ponašanje jednako toksičnom kada su u pitanju odnosi . Sve ovo podsjeća nas, još jednom, na onu suštinsku istinu u vezama: da je ljubav prema sebi ključno ukoliko želite pružiti ljubav drugima.  Nezdrava sebičnost je poput broda bez jedara: nikada neće naći sigurnu luku.

(izvor: exploringyourmind.com)