Japanski izraz "Shikata ga nai” opisuje sposobnost japanskog naroda da održe sopstveno dostojanstvo i snagu kada se suočavaju sa neizbježnom tragedijom ili nepravdom, posebno kada su te okolnosti van njihove kontrole.
Japanci su u svakoj većoj tragedji koristili ovaj izraz, posebno nakon bombardovanja Hirošime i Nagasakija. Izraz se opet počeo koristiti nakon cunamija 11. marta 2011. godine. "Shikata ga nai” znači: “nema izbora", "nema alternative" ili "nema ničeg što bi se moglo učiniti”. Ovo je japanski način i "poziv" na prihvatanja okolnosti, ranjivosti i nastavljanja sa životom.
Prihvatanje je prvi korak ka oslobođanju. Jasno je da nikad nećemo biti potpuno oslobođeni tuge i bola, ali da jednostavno moramo prihvatiti ono što nam se desilo kako bismo mogli nastaviti sa životom.
Kad god bi se Japanci našli u nekoj nemiloj situaciji, kada bi ih zadesila neka nesreća, često su na to gledali kao na prvi korak ka mudrosti. Prihvatanje ranjivosti je hrabrost koja doprinosi otpornosti. I upravo otpornost je ono što omogućava da život krene dalje. Fascinantno je kako se japanski narod oporavljao nakon zemljotresa 2011. godine i naknadnog nuklearne katastrofe u Fukušimi. Oni koji su izvještavali o njihovom povratku normalnom životu kažu da je borba sa gubitkom i bolom Japanaca vrijedna svakog divljenja i poštovanja. Novinarima iz zapadnog svijeta je poznata je priča o gospodinu Sato Šigematsiju, koji je izgubio ženu i sina u cunamiju, jer predstavlja pravi primjer takve mudrosti. Gospodin Šigematsu svakog jutra piše haiku. Haiku je pjesma od tri stiha. On pronalazi veliko olakšanje u ovakvoj rutini, a novinarima je pokazao jednu od ovih pjesama koja bi prevodu glasila ovako: “Izgubili su sve što su imali, A ipak ih je blagoslovila priroda Lagani ljetnji vjetar ih miluje, nagovještavajući svoj početak.” On dalje objašnjava kako mu haiku pomaže da prigrli svoju ranjivost, da se svakog dana bolje poveže sa sobom. On takođe razumije da je život pun neizvjesnosti, a vrlo često i jako okrutan. "Shikata ga nai”, tj. “prihvati, jer ne možeš ništa učiniti”, omogućava Japancima da se ne fokusiraju na bol i očajanje, već na ono što je zaista bitno, a to je obnova i ponovna izgradnja sebe i svoje države. “Nana Korobi, Ya-Oki”, u prevodu: “Ako padneš sedam puta, ustani osmi” je stara japanska izreka koja odražava ideal otpornosti, koji zauzima posebno mjesto u japanskoj kulturi. Ovaj stav i ideal se može primijetiti u svim sferama: sportu, obrazovanju, čak i umjetnosti. Japanci znaju da su najjači i najmudriji ratnici oni koji su naučili da se nose sa sopstvenom ranjivošću, tj. da je prigrle. Veza između ranjivosti i otpornosti Prema jednom članku objavljenom u časopisu "Japan Times", umjetnost prihvatanja ili "shikata ga nai" je dobra i za tijelo, ne samo za um. Reguliše krvni pritisak i umanjuje uticaj stresa. Drugim riječima, prihvatanje tragedije i stupanje u kontakt sa sopstvenom ranjivošću i bolom je način da se zaustavi borba protiv onoga što ne možemo primijeniti u našem životu, i fokusiranje na ono što možemo, kao i na jačanje sopstvenih snaga.
Japanci takođe shvataju da u nekoj većoj krizi, čovjek mora naučiti da prihvata okolnosti, kao i da pomaže drugim ljudima, koliko je u njegovoj mogućnosti. Još jedan interesantan aspekt je koncept mira i strpljenja. Japanci znaju da sve ima svoje vrijeme. Ništa i niko se ne liječi preko noći. Često je potrebno puno vremena da zaliječite srce i dušu, ne samo da obnovite grad. Stoga je japanska mudrost uči da morate biti strpljivi i oprezni, bez obzira koliko vas puta sudbina i prirodne katastrofe zadese.
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|