“Svijet je malo mjesto” ili “Ovo je mali svijet” su izrazi koje ste sigurno koristili ili čuli ranije.
Kažu da dolazi do slučajnosti. Slučajan susret sa nekim koga poznajete u velikom gradu može biti primjer kako sudbina funkcioniše. Ali, šta ako znamo da to u stvarnosti ima veze sa pojavom koju nauka može objasniti, a koja se zove sinhronicitet?
Iako zvuči nevjerovatno, istraživači su proučavali i pokušali identificirati odnose koji postoje između dva fenomena koji izgledaju nepovezani. Govorimo o onim istraživačima poput Karla Junga, na primjer, koji je skovao termin "sinhronicitet".
Šta je sinhronicitet? Ponekad mislimo da nam svemir šalje znak kada se dogode zapanjujuće slučajnosti. Međutim, prema Jungu, to je jednostavno sinhronicitet, koji se može definirati kao pojava događaja koji izgleda značajan i povezan sa posmatračem, ali nema vidljivu uzročnu vezu. Naime, ova jedinstvena nauka može se sažeti kao vremenski podudarnost niza događaja (dva ili više), koji iako su međusobno povezani, ne uzrokuju jedno ili drugo. Međutim, postoji veza između njih. Da biste pokušali olakšati, zamislite da imate dobrog prijatelja, i jednog dana, dok se šalite sa tatom, kažete mu o svom prijatelju, njegovo ime, ko mu je porodica, itd. Povlačeći nit, vaš otac otkriva da ste i vi i vaš prijatelj u daljem srodstvu. Vaš djed i baka vašeg prijatelja bili su drugi rođaci. Kao što vidimo iz ovog primjera, činjenica da ste vi i vaš prijatelj daleki rođaci nema nikakve veze sa vašim prijateljstvom i načinom na koji je do njega došlo. Dakle, ovo je smislena slučajnost bez uzročne veze. Više zanimljivih detalja o sinhronicitetu Mnogi autori su proučavali i govorili o ovoj temi, a da nisu ni znali za ovu posebnu nauku. Na primjer, prema Fridrihu Šileru, ne postoji slučaj, a slučajnost dolazi iz najdubljeg izvora sudbine. Međutim, nadrealista, Andre Breton, smatra postojanje slučajnosti objektivnim kada se vaše želje spoje sa onim što svijet nudi. Ali, prema Jungu, kada govorimo o sinhronicitetu, mislimo na spajanje unutrašnjih i spoljašnjih pojava. Tako da pojedinac koji doživi ove pojave nalazi smisao u ujedinjenju oba.
Unatoč tome, pribjegavamo metafizici da opravdamo ove pojave, jer to može biti slučajnost ili sreća, čak i magija po nekima. U stvarnosti je to jednostavno slučaj nesvjesnog privlačenja. Nesvjesno privlačenje se događa, ili je barem takvo Jungovo mišljenje. Ovo nas vodi do prepoznavanja obrazaca.
Prepoznavanje obrazaca Prema Jungu, faze nakon smrti voljene osobe ili promjene posla mogu stvoriti veću energiju za slučajnosti. To je zbog činjenice da ove situacije uzrokuju promjene u nama koje nas tjeraju da tražimo prepoznatljive obrasce koji daju smisao našoj potrazi. Stoga je taj osjećaj prepoznavanja koji svi izgleda imamo osnova za sinhronicitet. Prema studijama, kada naš mozak ima povišene nivoe dopamina, na primer u stresnim ili visoko emotivnim situacijama, pribjegavamo magijskom razmišljanju. Međutim, ta magija, ili slučajnost, u stvarnosti je sinhronicitet. Ipak, nema potrebe demonizirati potrebu za traženjem obrazaca. To je prirodna potreba u ljudskom umu još od vremena pećinskog čovjeka. Osim toga, ova vrsta razmišljanja je povezana sa anhedonijom, čije postojanje može uzrokovati nemogućnost doživljavanja zadovoljstva. Što je, u stvari, sposobnost koja nam je pomogla da preživimo milione godina. “Ne vjerujem u slučajnosti niti u potrebu. Moja volja je moja sudbina.” -John Milton POVEZANO: 1. To nije slučajnost, to je sinhronicitet 2. 9 znakova da doživljavate snažan sinhronicitet 3. Sinhroniciteti se događaju s razlogom, nema slučajnih događaja Stoga, nemojte misliti da su slučajnost ili sudbina ludost. Podložni smo traženju obrazaca, a u mnogim slučajevima naš mozak nesvjesno upravlja informacijama. Međutim, to je vrijedan mehanizam koji nam pomaže u donošenju odluka. Možda ne postoji takva stvar kao što je magija, ali može biti lijepo i korisno znati da postoji sinhronicitet.
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |