Sjedite pored mudrih žena i slušajte njihove priče

Mudre žene su tkalje i prenosioci raznih mudrih priča. Sjesti pored naših majki, baka i tetaka i saslušati ih od srca gotovo je poput rituala. To je način da se povežemo sa našom prošlošću i dobijemo novu snagu za sadašnjost.

Vrsta usmene ostavštine koju nam prenose starije generacije često ima ogroman uticaj. Taj je uticaj još veći nego samo naše genetsko nasljeđe ili bilo što materijalno što bi nam stariji mogli dati.

Te priče imaju svrhu. Vrijednosti, principi i duhovnost, isprepleteni su poput niti. I to nikada nećemo zaboraviti.
​
„Čekaj mirno na povjetarcu dostojan da poletiš.”
-Scheherazade-

Antropologija nas uvijek podsjeća da su žene bile od davnina veliki prenositelji kulture. Žene su oduvijek bile ti koji su okupljali mlađe generacije oko sebe, u svojim krugovima. Da bi im prenijele dar usmenih priča, povijesti, legende. Ženski glas služi dugi niz godina ne samo da podučava, već i oblikuje i nadahnjuje mlade umove ka promjenama, napretku, hrabarosti.
Razmislimo...

​Žena, pripovjedačica​
Sjetimo se zemalja poput Egipta, Tunisa ili Libije i zamislimo klasičnu pokornu ženu, bez glasa. Zamišljamo je kako je zatočena u toj patrijarhalnoj kulturi.

Međutim, ako ovo mislite, griješite. Jer žene nikada nisu šutjele. 
Žene su oduvijek bile tu, svojom prisutnošću, mudrim očima i nadasve svojim glasom. Nije važno da li žive u opresivnim ili diskriminacijskim društvima, njihov se gla uvijek mogao čuti.
One u svoim kućama počinju mirne revolucije - svojim riječima. Uz jezik koji kombinira osjetljivost i inteligenciju, tradicionalno i izazovno.

Vrlo je  često da žene pričaju priče o drugim ženama. Jer u tim se  pričama nalazi priča o samom životu . To su usmene ostavštine, koje se često u javnosti prešućuju zbog neugodnosti ili previše revolucionarnosti.
Otuda važnost onih intimnih prostora u kojima bake, majke i tetke okupljaju svoje mališane kako bi im govorile što druge žene postižu.
Izuzetna je upotreba jezika kao kritičke savjesti. Djeluje put napretka.

Priče kao oblik terapije
Slušanje smislenih i nadahnjujućih priča čini ogromne stvari u nama. Odnosno, priče nas guraju prema gore, prema uvidu i istini kako bismo pokrenuli promjene.

„Ponavlja li se povijest? Ili se ponavlja samo kao kazna za one koji je ne znaju slušati? " 
-Eduardo Galeano-

​Razmislite o tome kako vaš mozak reagira kad sluša priču ispričanu naglas. Ne primamo samo poruku. Naš um je takođe pod uticajem emocija. To memoriju čini trajnijom.
To objašnjava zašto se već sada, već u odrasloj dobi, s takvom preciznošću prisjećamo priča koje su nam bake pričale kao djeca.

Priča uvijek sadrži vrijednosti i naglašava stvari koje bi nas trebale nadahnuti. Ne košta ništa sjediti pored mudrih žena i slušati priče iz prošlosti.   Priče koje govore o drugačijem vremenu.
​
Priče su univerzalni jezik sa univerzalnim porukama
Jer ljubav uvijek govori istim jezikom. Poslušajmo njihove glasove. Budimo dio naslijeđa koji se ne smije izgubiti. Provodimo vrijeme s njima. Tamo ćemo pronaći mudrost.

(izvor: exploringyourmind.com)