Skriveni simptomi tuge za koje treba znati

Prikrivena tuga se može kamuflirati na beskrajno mnogo načina. Ta nelagoda od koje se pokušavamo odbraniti i koja utiče na našu mentalnu ravnotežu često se može manifestirati u obliku bijesa, lošeg raspoloženja, apatije, umora itd. To je prisutnost koja se preklapa sa svime i napada sve: naš um, našu dušu, naše tijelo.

Često se kaže da postoje ljudi sa lijepim osmijesima, ali koji bi nam uspjeli ispričati najtužnije priče. To je njihova stvarnost. Jer malo je emocija koje su toliko neprimijećene i zauzvrat tako teške za razumijevanje i, naravno, za upravljanje.

Tugu bismo mogli uporediti sa onim trepćućim signalnim svjetlom koje se pojavljuje u našem automobilu, upozoravajući nas da nam više nije ostalo goriva. Vidimo ga, ali često zanemarimo taj signal i odlučimo ići dalje, kao i obično. Tada sve počinje propadati, tada se čini da više nema snage i da svijet ide brže nego što je normalno, dok mi zaostajemo, zarobljeni u čudnom žlijebu s neobjašnjivim osjećajem nestvarnosti.

​Razumijevanje tih skrivenih simptoma tuge pomoći će nam da reagiramo puno ranije i brže. Ako ih identifikujemo i prihvatimo, to nam može omogućiti da bolje upravljamo tim stanjima. Bitno je pogledati u središte ove složene emocije da bismo znali šta nam ona pokušava reći. Njeno razumijevanje pomoći će nam da se puno bolje prilagodimo našem svakodnevnom životu.

Ta velika neshvaćena tuga
​Postoji vrlo zanimljiva knjiga pod naslovom "Pozitivna snaga negativnih emocija" psihologa Anthonyja Horwitza i Jeromea Wakefielda. U njoj nas autori uče kako ljudi obično vide tugu kao nešto pogrešno, kao nešto patološko o čemu je bolje ne razgovarati. To je ono što netko odluči progutati, to neugodno prisustvo sakriti i pustiti da ide kad to želi.

Važno je napomenuti da polje pozitivne psihologije doživljava vrlo izuzetan napredak. To je ono što je počelo bivati poznato kao "drugi val" pozitivne psihologije. Ovaj novi pristup pokušava nas natjerati da shvatimo nešto bitno. Postoje emocionalni fenomeni toliko složeni da ih je nemoguće označiti kao pozitivne ili negativne. To je nešto što se može dogoditi, na primjer, u ljubavi.

Kada nekoga volimo, uobičajeno je iskusiti najnevjerovatniju sreću i  najveću pustoš. Emocije, kao i sam život, mogu u istoj minuti preći iz svjetla u mrak, imaju vrlo bogate nijanse. Ista stvar se događa sa tugom. Navikli smo da je označavamo kao nešto "negativno". Međutim, zaboravljamo sve što nam ovaj osjećaj može donijeti i kako nas može nadahnuti. Ako je shvatimo i naučimo upravljati njome, ona može podstaći vrlo značajne (i vrlo pozitivne) promjene u nama .

​Skriveni simptomi tuge
Kao što već možemo pretpostaviti, skriveni simptomi tuge vrlo su široki i heterogeni. Svaka ih osoba može doživjeti na određeni način. Međutim, postoje uobičajeni obrasci i uobičajene stvarnosti koje se mogu ponavljati. Pogledajmo u nastavku.

Česta ljutnja, loše raspoloženje, bijes
Ljutnja je vrlo često prerušena tuga. To je vaš ventil, vaš bijeg, vaš kanal izražavanja. Taj se emocionalni sjaj pojavljuje na najmanje prikladan način.
Kada nismo u stanju shvatiti šta je pokretač tuge ili odbijemo prihvatiti stvarnost, nastaje bijes. Pojavljuje se frustracija i, u najgorem slučaju, ljutnja .

Umor, psihomotorna usporenost, bolovi u mišićima
​Emocije su mudre, a najmudrija od svega je tuga. Dakle, kada postoji neka važna tačka koju pokušavamo zanemariti, a na koju ne obraćamo pažnju, naš mozak smanjuje našu energiju prisiljavajući nas da „usporimo“. Ono što on traži je da posvetimo vrijeme introspekciji, da raspetljamo taj emocionalni čvor.
Iz tog razloga uobičajeno je iskusiti umor, nesanicu, pa čak i bolove u mišićima. To je upozorenje za nas da to učinimo, da se zaustavimo.

Rastrojen um, nesposobnost da usredsredimo pažnju
Često se kaže da ne postoji emocija koja nadahnjuje više od tuge. To je očigledna stvarnost, jedan od onih skrivenih simptoma tuge kojih bismo trebali biti svjesni.

• Taj raštrkani um koji želi pobjeći od stvarnosti, žudi za novom postavkom u kojoj se može izraziti, gdje može biti sam. Stoga izbjegavamo socijalni kontakt, pa nam se svijet čini neobičnim. Potrebna nam je privatnost i kanal izražavanja.
• Pisanje, crtanje , komponovanje... Sve su ovo vrlo prikladne prakse kako bismo pustili da naš um pronađe utočište gdje da se prenese. Stoga nam je potrebna praksa u kojoj možemo izraziti svoje osjećaje i otkriti pravi oblik svoje tuge. 

Povećana osetljivost
Još jedan od skrivenih simptoma tuge je osjetljivost. Ova nas emocija čini mnogo empatičnijima prema osjećajima drugih. Povezuje nas više sa pitanjima srca nego uma. Ona je ta koja naš pogled usmjerava na nijanse koje su prije ostale neprimijećene.
Sate možemo provesti gledajući kako se kišne kapi slivaju niz okno prozora. Takođe možemo pustiti da vrijeme prolazi dok vidimo kako vjetar pomiče lišće drveća ... To su detalji koji u datom trenutku čak mogu izazvati suze, a sa njima i emocionalno olakšanje.

U zaključku, sigurni smo da će se puno ljudi identificirati s mnogim od ovih karakteristika. Osim što sada prepoznajemo ove simptome, postoji još važnija činjenica. Pogledajmo tugu na drugi način. Ova emocija je namijenjena da podstakne naš psihološki razvoj.
Ohrabruje nas da se posvetimo introspekciji kako bismo se povezali sa sobom. Ona želi da se krećemo prema našim potrebama, da se odnosimo jedni prema drugima sa saosjećanjem, da se probudimo. Tuga od nas traži razmišljanje i tjera nas na promjene. Čujmo je češće, tuga je emocija koja govori.

(reference:
exploringyourmind.com)