Slušajte što ljudi osjećaju, a ne ono što govore

Jedna od stvari koja najviše ometa našu komunikaciju s drugima je ta što jednostavno ne znamo "slušati" stvarnost.

Više sam puta davao svoje dragocjene (kao što mi se tada činilo) savjete rodbini i prijateljima, čak i kada ih nisam saslušao do kraja i kada nisam dobio potpunu predstavu o njihovim okolnostima i situaciji u kojoj su se nalazili.

To jest, kada neka osoba pokušava dobiti vašu pomoć kako bi donijela neku vrstu odluke, sve što činite je razmatrate ovaj problem iz ugla logike i racionalnosti, a da pritom uopće ne uzimete u obzir emocije ove osobe.

Radeći to, udarate osobu koja vam se obratila za pomoć dvostrukim udarcem. Prvo, varate njena ili njegova očekivanja. Zbog jednostranog shvaćanja njihovih problema, najvjerovatnije ga jednostavno ne možete riješiti.
I drugo, vi negirate njegov ljudski stav, negirajući emocionalno iskustvo sugovornika tvrdeći da se njegov problem može riješiti samo uz pomoć logike. Pri tome potpuno poričete njegovo emocionalno stanje i pokušavate ga natjerati da prizna da njihov problem postoji samo na racionalnoj razini, iako to često uopće nije tako.

Da svi problemi postoje samo na racionalnom planu, bilo bi nam mnogo lakše da ih riješimo, a oni nam ne bi donijeli toliko stresa i negativnosti. Samo što to nije baš tako (ili uopće nije). Sve u našem životu na ovaj ili onaj način djeluje emocionalno na nas i to bismo trebali priznati i prihvatiti.

Nije iznenađujuće što su se moji savjeti u većini slučajeva pokazali beskorisnim jer su se temeljili na mom ograničenom razumijevanju situacije.

Postoji još jedan problem - mnogo ozbiljniji...Kada vam neko opiše njihov problem, koji percipirate i shvaćate samo djelomično, njemu pristupate samo i isključivo s racionalnog gledišta. Da, unatoč činjenici da ste samo djelimično prihvatili ovaj problem,  i dalje inzistirate da njegovom rješenju trebate pristupiti iz perspektive logike i racionalnosti. 
Ali znate li  što propuštate? Emocije. Emocije vašeg sagovornika.

Ono što ljudi osjećaju je važno.  A jedan od glavnih problema u komunikaciji je taj što kada sami govorimo nekome o svojim nevoljama, očekujemo da nas ta osoba čuje na emocionalnoj razini, dok probleme drugih ljudi doživljavamo isključivo na površnoj, racionalnoj razini.
​

Postoji li rješenje za ovaj problem? Postoji, i vrlo je jednostavno - samo trebamo naučiti slušati i čuti ljude uzimajući u obzir i njihove emocije. Moramo naučiti percipirati sve što nam drugi ljudi kažu (njihovo emocionalno stanje), a ne samo ono što iznose riječima - posebno kada razgovaraju o svojim problemima i nevoljama. Štoviše, kada to učinimo, u određenoj mjeri već rješavamo emocionalni dio problema ovih ljudi. Postajemo za njih svojevrsno ogledalo u kojem mogu vidjeti svoje emocije i na taj način razumjeti što bi trebali učiniti s njima.

Uzgred, ovaj će vam pristup istovremeno pomoći da se konačno riješite sklonosti da kritikujete ili sudite. Ponekad, jedva čuvši kako osoba govori o svojim problemima, mi, čak i bez pokušaja da ih razvrstamo, prelazimo na negativne i optužujuće vrijednosti, koje ni na koji način ne mogu čovjeku pomoći, već ga mogu samo još više rastužiti ili unesrećiti.

No, ako ćemo, umjesto da se odmah pretvorimo u "sudiju", prvo pokušati shvatiti emocionalno stanje sugovornika, tada ćemo moći pokazati veliku empatiju i brigu za njega i dati mu neke stvarno praktične savjete temeljene na iskustvu i vještinama.

Počnimo ozbiljno slušati druge - a možda će nam to pomoći da shvatimo šta osjećamo jedni prema drugima.

(izvor: econet.ru)