Sreća će doći onima koji vjeruju da je zaslužuju

Sreća vam je dostupna jednako kao i bol, jednostavno ako ste živi i svjesni ste da ste živi. Sreća je svima dostupna.

To je prva premisa o kojoj moramo razmišljati kada smo savladani katastrofalnim mislima, jer jedina katastrofa bez rješenja je ne biti više živ. Ako u vašem životu stvari nastave ići naopako, to je zato što nešto ne radite kako treba ili radite suprotno. Prepustili ste se nelagodi jer vjerujete da je to ono što zaslužujete. Prolazeći kroz takvo iskustvo, možete se zapitati: Šta sam učinio toliko loše da se ne mogu ni nadati da ću se osjećati bolje?

Kada odgovorite, shvatićete da ne zaslužujete toliku patnju koju sami sebi nanosite. Zato želimo da se pozabavimo time šta je sreća i šta su razlozi zbog kojih mnogi sebi uskraćuju mogućnost da budu srećni. Važno je znati koji su mehanizmi uključeni u ovaj emocionalni mazohizam da bismo ih otkrili i spriječili ih. Zapamtite da da biste bili sretni morate vjerovati da to zaslužujete.

Šta je sreća
Sreća zavisi od tri osnovna faktora: kako se osjećate, sa čime se susrećete i kako obrađujete taj susret između vas i svijeta. Sreća je, na kraju krajeva, stav.. Sreća je stanje uma. Međutim, neirni um i ono što mislimo o sebi gotovo uvijek osvajaju taj prostor namijenjen jednostavnosti i sreći. Možda ste zbog svojih ličnih iskustava ili stečenog obrazovanja integrirali premisu da ne možete biti sretni jer mislite da ne zaslužujete sreću. Ali niste u pravu. Ništa na svijetu ne uskraćuje osobi sposobnost da osjeća sreću. Nadalje, ako se nađete u teškoj situaciji, zapamtite da su drugi ljudi već izašli iz istih ili sličnih okolnosti kao i vi. Razlika? Oni vjeruju da sva njihova prošla patnja potvrđuje želju da se ponovo osjećaju dobro, s nadom, s vjerom u ljude i gledajući pozitivnu stranu našeg gigantskog svijeta.

Koje mehanizme koristimo da negiramo sreću
Važno je analizirati tzv. „nagon smrti“ koji nam je objasnio Frojd, fenomen naučene bespomoćnosti koji je dokazao Martin Seligman, ili posljedicu dugotrajne i visoke anksioznosti, koja rezultira simptomima kako derealizacija i depersonalizacija. Zatim ćemo razmisliti o tome zašto ljudi sebi uskraćuju sreću.
Naučena bespomoćnost: neki ljudi su preuzeli pasivnu ulogu, u kojoj bol smatraju nečim što moraju podnijeti i ne mogu ništa učiniti da je izbjegnu. Naučena bespomoćnost se događa kada osoba odustane od svega i osjeća se kao da ne može ništa učiniti da poboljša svoju životnu situaciju. Nema više borbe za spasenje. Derealizacija: mehanizam derealizacije je kada se pojavi psihološka distanca u odnosu na stvarnost koja okružuje osobu. 
Depersonalizacija: mehanizam depersonalizacije se odnosi na psihološku distancu i neobičnost u odnosu na sebe. Osoba ne teži da izađe iz tog stanja ili da traži sreću jer ne zna šta je prikladno za njenu situaciju. Izgubljena je i nepovezana sa stvarnošču.
Nagon smrti: vrlo je teško razumjeti neka ponašanja poput onih kod osoba sa poremećajem u ishrani, kao da njihova moć leži u tom strogom i opasnom ponašanju. Osim fizičke opasnosti koju impliciraju njihove prehrambene navike, oni osjećaju da moraju vrlo snažno da se kontrolišu ili da nastave da nanose sebi štetu jer je to jedini način da pronađu zadovoljstvo: Jacques Lacan je to nazvao „uživanjem“, a Sigmund Frojd „nagonom smrti“.
​Šta nam govore ova tri fenomena? Pa, kada neko dotakne dno, osjeća se krivim i nije u stanju da prevaziđe svoju prošlost, ulazi u stanje koje je daleko od sreće.

Ako vjerujete da zaslužujete da budete srećni, ponašajte se u skladu sa tim. Od koliko ste stvari odustali ili odustajete iz straha, nedostatka samopoštovanja ili zato što osjećate da više ne nalazite svoje mjesto u svijetu? Postoje na hiljade psiholoških teorija i tehnika koje vam mogu pomoći u vašim društvenim vještinama, vašim negativnim shemama i programskim specifičnim akcijama.
Najbolja stvar za dušu je da se ponovo povežete sa njom kako biste osjetili da je ranjena, ali ne i nestala. Vaš duh voli da se obnavlja. Zato otkrijte svoju snagu i ponovo ispunite svoj život novim iskustvima. Kada dođete pred kraj života, neka vam život bude pun iskustava, a ne neispunjenih snova. Ako ne vjerujete da to zaslužujete, razmislite o tome kakav će biti vaš život i životi onih koji vas vole ako još uvijek ne vjerujete da to zaslužujete. I ne zaboravite, ako ne date sebi priliku da počnete graditi svoju sreću, niko drugi vam tu priliku ne može dati. Samo vi znate šta vamtreba i kako da budete srećni, a prva opcija je da prihvatite i verujete u svoju vrijednost.