Sreća je put, a ne sudbina

Očekujemo da će život biti bolji kad navršimo 18 godina, kada se vjenčamo, kada dobijemo bolji posao, kada dobijemo dijete, kada se bilo šta dogodi u budućnosti.​

Onda se osjećamo umorno, jer naša djeca sporo rastu i onda mislimo da ćemo, kad odrastu, biti sretni. A onda kada postanu samostalniji i kada počne njihova prelazna dob, žalimo se da se sa njima teško slažemo, i tek kada prođu ovo razdoblje, biće nam lakše.

​Onda govorimo da će naš život biti bolji, kada konačno kupimo veću kuću i bolji automobil, kada možemo otići na odmor ili se penzionisati.

Istina je da nema boljeg trenutka kada ćemo se osjećati sretnije. Ako ne sada, kada?
Ponekad se čini da će život početi, stvarni život! Ali uvijek se nađe jedan problem na putu, jedan nedovršeni posao, jedan nepodmireni dug; i tada govorimo sebi: kada ovo riješim, onda će život početi.​Ako bolje pogledamo, shvatićemo da je spisak tih problema beskonačan. Od njih se zapravo sastoji život.
​
A to nam pomaže da vidimo da nema puta do sreće, sreća je put. Treba cijeniti svaki trenutak, pogotovo kad ga dijelimo sa dragim osobama, i prisjetimo se da vrijeme ne čeka nikoga.
​Nemojte čekati da se škola završi ili da započnete školovanje, da izgubite pet kilograma, da dobijete djecu, da djeca krenu u školu, da se udaju ili ožene, ne čekajte na razvod, novu godinu, proljeće, jesen ili zimu, na sljedeći petak, subotu ili nedjelju, ili pak - ne čekaj na trenutak kada umreš da bi bio sretan. Sreća je put, a ne sudbina.
Radite kao da vam ne treba novac, volite kao da nikada niste bili povrijeđeni, plešite kao da vas niko ne gleda.

Autor nepoznat

Obrada sa izvora: econet.ru