Naš um najčešće radi više nego što bi trebalo. On sve doživljava kao veoma važno i zahtijeva hitnu pažnju. Previše razmišljamo, previše brinemo, rijetko kada nam je um opušten i smiren.
Skloni smo pretjeranom razmišljanju, jer naš um gotovo u svemu vidi prijetnju i traži načine da se zaštiti, stalno se mora boriti sa nečim ili nekim. Naš um je spreman gotovo svaku sitnicu momentalno "naduvati" u tragediju univerzalnih razmjera.
"Kao što pokvareni mikrofon ne može emitovati poruku, tako ni nemiran um ne može prenijeti molitvu Bogu." - Paramahansa Yogananda
Tako se um ponaša kod osobe koja ga ni na koji način ne ograničava i slijedi njegovo vođstvo.
Ali ako se bavite duhovnim praksama i samoanalizom (introspekcijom), tada vaš um počinje postupno jenjavati i počinjete da doživljavate stvarnost mirnije i adekvatnije. Više ne dramatizujete događaje koji se dešavaju. Zaista, u većini slučajeva, patnja nije uzrokovana vanjskim događajima, već činjenicom da koristite svoju maštu da izokrenete i dramatizirate situaciju. Stalno u svom umu "prelistavate" scene iz vaše mašte koje se nikada neće ostvariti. To je ono što naš nemirni um vrlo često radi. Ali kada vam se um počne smirivati, bude vam smiješno kako ste ranije reagirali. Sve vam se čini jednostavnijim, pa čak i malo zabavnijim. Srce oživi i vidite život onakvim kakav on zaista jeste. Da bi postigli ovo stanje, monasi svih religija su praktikovali pustinjaštvo. Sama osoba mora da se suoči sa istinom svog uma. Ali ovaj test nije lak i ne može ga svako izdržati. Malo je hrabrih duša koje bi bile spremne na takav podvig. Pa šta onda raditi? Kako obuzdati svoj um? Naravno, godine tihovanja mogu uticati na rad uma, ali odakle nam toliko vremena? Za modernu osobu to je jednostavno nemoguće. S druge strane, dobro je da ljudi idu na posao, brinu o porodici, karijeri i ostalom, jer ih to ostavlja manje-više normalnim. Osjećaju se relativno mirno i sigurno kada su zauzeti. No, ipak dođe vrijeme kada se morate suočiti sa istinom svog uma i početi je krotiti. I ovdje morate naporno raditi. Otkrićete da um ne želi tišinu. Spreman je da radi 24 sata dnevno i 7 dana u nedelji. Tražite načine da postignete bilo koji postavljeni cilj. I čim uronite u tišinu, vaš um on počinje da juri i, ne nalazeći mjesta za sebe, tjera vas na razne besmislene stvari. On će se uhvatiti svaku misao, protestiraće, patiti i dramatizovati iznova i iznova. A ovo je veoma, veoma teško izdržati. Naravno, možete pričekati dok mu ne ponestane energije, ali ponekad se čini da on ima vječnu bateriju. „Um se lako omete; gubi fokus i postaje nemiran. Ako se ne usmjeri pozitivno, njegova moć će se raspršiti.” ― Chin-Ning Chu
Da biste obuzdali svoj um, preporučuje se jedne od ove 3 metode:
1. Molitve 2. Svjesnost (mindfulness) 3. Pronađite izvor uma Vjerovatno znate za prve 2 metode, ali treća metoda je ona koja je vrlo intesantna. Ovo je vrlo uzbudljivo samoistraživanje. Kada se fokusirate na rad uma u potrazi za njegovim izvorom, on se bukvalno „čarobno“ rastvara i nastaje tišina. Um kao zaseban objekat ne postoji. Ne možete pokazati na nešto u svojoj glavi i reći da je ovo vaš um. Naravno, možete pokazati na mozak, ali naučnici su ga istražili u doslovnom smislu riječi i nisu pronašli nikakve misli ili slike koje vidimo tamo. Dakle, ako uspijete preuzeti kontrolu nad onim što zovemo umom, tada ćete se osloboditi većine svojih "mentalnih" patnji. Tada život postaje lakši i stanje sreće je dostižno. Cijela poenta je u smirivanju uma. Kada umirite um i naučite ga kontrolisati, tada se sve čini bistrijim i lakšim. No, to nije nešto što dolazi instant. Potrebna je disciplina i vježba.
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|