Šta se skriva iza navike pušenja?

​Pušenje nije baš ugodno za naša osjetila. Kada neko po prvi put zapali cigaretu, obično nema prijatno iskustvo. Duhan ima jak, iritantan miris. Kada ga udišemo, dobijamo još gori osjećaj gušenja. Ipak, mnogi usvoje ovu naviku i gotovo im biva nemoguće odustati od nje.

Nikotin je supstanca koja čini da postanete ovisni o cigaretama. To je alkaloidno jedinjenje koji stvara ovisnost.
​
Nakon njegovog udisanja potrebno je 10 sekundi da dođe do mozga. Kada jednom dospije tamo, podstiče proizvodnju dopamina, ali kako vrijeme prolazi, količina dopamina nas ne zadovoljava. Dakle, potrebne su nam veće doze da nikotin opet pruži ono isto, prvobitno dejstvo.

"Cigareta definira pušača, poput pjesme pjesnika ."
-Richard Klein-

​Za razliku od drugih hemijskih tvari, nikotin ne proizvodi ekstremne promjene u ponašanju. Ipak, mnoge su studije uspjele utvrditi da postoje snažni psihološki čimbenici koji utječu na ovisnost o pušenju. Smatraju da je navika pušenja više od samo fizičke ovisnosti.

Zašto ljudi počinju pušiti
Vrlo je uobičajeno da ljudi počnu pušiti u tinejdžerskom dobu. I to nije samo slučajnost. I duhan i alkohol su legalni psihoaktivi.

Lako je doći do njih i relativno su jeftini. To je navika koju roditelji i učitelji obično zabranjuju. Ali upravo to privlači puno mladih ljudi.

U studiji sprovedenoj od strane Scientific Psychic, otkriveno je da su ovo glavni razlozi zbog kojih mlađi ljudi počinju pušiti:

• Prkos prema svijetu odraslih ili restriktivnom okruženju.
• Prilagođavanje društvenom krugu.
• Pokazivanje da više nisu djeca.
• Ponovno potvrđivanje svoje neovisnosti. 
• Imitiranje ljude kojima se dive a koji su pušači.
• Mršavljenje.

Na kraju,  u samom činu pušenja postoji snažna psihosocijalna komponenta. Obično će tinejdžeri pušiti pred drugim ljudima, ali ne i kada su sami.
Mnogo njih će na kraju odustati od navike. Ali ipak postoji velika skupina onih koji ostaju zapleteni u ovoj nikotinskoj mreži.

Pušenje i psihoanaliza
Postoje i neki nesvjesni aspekti uključeni u čin pušenja. U psihoanalizi ljudi govore o ovisnosti o cigareti kao izrazu oralne fiksacije. To predstavlja povratak u jednu od faza kroz koju prolazi novorođenče.

Znanstvenici u ovoj oblasti kao što je José Antonio Coderch sugeriraju da  je to običaj kod ljudi koji su imali majku koja ih je previše štitila i koja im je, ukoliko su prolazili kroz nemir i anksioznost davala nešto za jelo kako bi ih smirila. 
Mnogi ljudi kažu da osjećaju želju za pušenjem kad su tjeskobni. Prema njima, cigareta ih smiruje.
Dok drugi govore da dok udišu dim, doslovno gutaju svoje snove. U tom bi smislu pušenje bilo odgovor na frustraciju. Simbolično doprinosi inhibiciji želja.
Drugi ljudi su potvrdili da kada puše, simbolično traže dah svježeg zraka. 

Nedostatak ideja ili resursa za rješavanje problema nesvjesno ih vodi do dima cigarete. To je čin koji predstavlja nadu u svježu ideju.

Ono što gori i pretvara se u pepeo
Za mnoge kulture duhan je bio sveta biljka. Ove kulture su intuitivno znale da je to elemenat koji ima pozitivne učinke na mozak. Postoji dokaz da duhan podstiče pamćenje, brže razmišlja i stabilizira vaše raspoloženje.

Razlika između tih starijih kultura i ove naše modernije je u tome što se današnje "psihoaktivne tvari" ne uklapaju u potrošačku logiku. Postoji vrijeme i mjesto za duhan, baš kao što postoje i za list koke i za druge slične biljke.
​Ove navike obično čine dio dobro definiranih kolektivnih rituala kod starijih kultura. Oni koriste ove biljke kako bi postali mudriji. Dok zapadnjaci samo postaju gluplji kada ih koriste.

Postoji stara izreka koja glasi: "tamo gdje ima dima, ima i vatre." To možemo primijeniti na sve koji imaju naviku pušenja. 
Ovisnici o pušenju imaju nešto goruće u sebi. Njihov odgovor da to nešto što "gori" u njima je cigareta, čijim pušenjem pokušavaju smiriti svoju unutarnju vatru.
Ali evo jedne istine: dokazano je da kada nestanu psihološki razlozi za pušenje, nikotinsku ovisnost je lako pobijediti. To je nešto o čemu valja razmisliti.

(izvor: gedankenwelt.com)