Šta Sigmund Frojd podrazumijeva pod srećom?

Za Frojda, ljudska sreća se može postići samo kroz zadovoljenje sopstvenih potreba. Kao rezultat toga, doživljavamo trenutno i prolazno blagostanje i doživljavamo trajno nezadovoljstvo.

​Sigmund Frojd sreću shvata kao ponašanje koje nam nije ni strano ni nepoznato.

Otac psihoanalize posmatrao je čoveka kao figuru orijentisanu ka stalnoj potrazi za zadovoljstvom. To je stalna žudnja za trenutnim zadovoljstvom. Na taj način pokušavamo pobjeći od osjećaja ugnjetavanja koji naše društvo stvara u nama.
​Ova definicija je svakako zanimljiva. Razlikuje se od svih pristupa koji trenutno pokušavaju da objasne kako se može "biti srećan". Ovo uključuje, između ostalog, pozitivnu psihologiju Martina Seligmana ili Mihalya Csikszentmihalyija. Dok ovi drugi govore o faktorima kao što su optimizam, otpornost, kreativnost ili mudrost, Freud se razlikovao u ovoj perspektivi.
Međutim, moramo razumjeti da je Frojd bio dijete svog vremena i konteksta u kojem je psihologija doživjela svoj razvitak, svoje snažno buđenje. Međutim, to ne umanjuje interes i vrijednost njegovog doprinosa. U svom djelu “ Nezadovoljstva u kulturi ” (1930.) on prati niz stvarnosti koje se godinama još uvijek lako prepoznaju.

​“Ono što se naziva srećom u najstrožem smislu proizlazi iz prilično iznenadnog zadovoljenja visoko nagomilanih potreba i po svojoj prirodi moguće je samo kao epizodna pojava.”
(Sigmund Frojd)

​Šta Sigmund Frojd podrazumeva pod srećom?
Freud je sreću shvatio kao zadovoljenje zanemarenih ili potisnutih potreba. On je ovo ponašanje definisao kao princip zadovoljstva, a kada razmislimo, ono nam služi kao ogledalo za mnoga ponašanja koja danas vidimo. Potraga za zadovoljstvom i povećanjem dopamina je konstanta kod većeg diela populacije.
Princip zadovoljstva nas poziva da doživimo vrlo kratak i tačan osjećaj sreće. Živimo u društvu koje ne može odložiti potrebu za trenutnim zadovoljenjem za trajnije nagrade na dugi rok. Ono što želimo mora se postići ovdje i sada, inače nastaje nelagoda.

​Kao što je Frojd primijetio u svoje vrijeme, ovaj stalni "apetit" za jačanjem naših nagona otežava nam postizanje stvarnog i trajnog blagostanja. Vrijedi napomenuti da je poznati austrijski psihijatar uvijek imao vrlo pesimističan pogled na pojam sreće...

“Nelagodnost u kulturi”
Da bismo shvatili šta je bila sreća za Frojda, važno je pročitati njegova djela Nelagoda u kulturi i Psihologija mase i Analiza ega. To su dva teksta koja igraju važnu ulogu u socijalnoj psihologiji i općenito u 20. stoljeću. Razlog? U ovim djelima Frojd objašnjava da čovjek u stvarnosti ne može biti srećan u društvu (iako ne može biti srećan ni bez njega).
Civilizacija i samo društvo nam daju sigurnost, ali nas i tlače. To je ta represija koja potiskuje, utišava i reguliše naše osnovne instinkte. Tek kada ih s vremena na vrijeme možemo pustiti, postajemo sretni. 

Ljudi žele samo dvije stvari: izbjeći patnju i pronaći način da dožive zadovoljstvo po svaku cijenu. Ono što nam može izgledati rudimentarno i elementarno određuje veliki dio ljudskog ponašanja. O zadovoljstvu razmišljamo kao o nečemu jednostavnom kao što je utaživanje gladi, zadovoljavanje dečjih potreba ili sticanje određenih materijalnih resursa.

​Cilj kojem uvijek težimo
Sigmund Frojd shvaća sreću kao cilj kojem uvijek težimo. To je kao da tražimo svice noću. Očaravaju nas svojom svjetlošću, ali kada ih uhvatimo, njihov sjaj brzo nestaje. Istina, otac psihoanalize pretpostavljao je da ljudima nije lako postići ovaj obogaćujući osjećaj blagostanja.

Kako je objasnio u Culture's Discomfort, postoje tri faktora koji otežavaju postizanje sreće. Tijelo i psiha su na prvom mjestu. Možemo se razboljeti i stariti, i podložni smo nevoljama.
​Drugi faktor je vanjski svijet, civilizacija, težak, kontradiktoran i često destruktivan scenario. I treća varijabla koja utiče na našu sreću su ljudski odnosi.

​Pod zadovoljstvom i srećom ne mislimo isto
Postoji jedna nepobitna činjenica. Frojdovska sreća je primjer našeg današnjeg ponašanja. Tražimo sreću pokušavajući da zadovoljimo svoje potrebe, a to nas dovodi do ponašanja koje nam nanosi štetu.
​Kupujemo stvari koje nam ne trebaju jer mislimo da će one učiniti da se osjećamo bolje. Ali to nije slučaj. Ovisni smo o društvenim mrežama, gladni smo lajkova i priznanja i vjerujemo da tako postajemo sretni. Ali to nije slučaj. Ispunjavamo ono što je Frojd definisao kao princip zadovoljstva, a to dovodi do neizlječive patnje.

Pa, šta je onda rješenje? Ovdje je vrijedno podsjetiti se na izjave kognitivnog psihologa Daniela Kahnemana, koji je dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju 2002. godine. Prema njegovim riječima, važno je razlikovati zadovoljenje potreba i sreću jer su to različiti pojmovi.
Naše potrebe će uvijek biti tu i zahtijevati našu pažnju. Njihovo zadovoljavanje samo nam daje jedinstven osjećaj nagrade. Ubrzo nakon toga, naš apetit se vraća, a žudnje i potrebe vraćaju.
Prava sreća zahtijeva stvaranje drugačije vrste zadovoljstva, gdje ulažemo u dugoročne ciljeve, a ne u trenutne nagrade. Znati kako odložiti zadovoljstvo i težiti višim ciljevima može dovesti do trajnog osjećaja blagostanja.

(reference:
exploringyourmind.com)