Postoji vrsta usamljenosti koja dolazi iz osjećaja izolacije od naše okoline. To što se ne osjećamo potvrđeno ili ne nalazimo smisao u onome što nas okružuje stvara tugu, a ponekad čak i strah. Šta možemo učiniti u takvim slučajevima? Daćemo vam neke savjete.
Da li se osjećate usamljeno i tužno? Romantični umjetnici kao što su Caspar David Friedrich, Heinrich Füssli ili Goya pretvorili su svoju usamljenost i melanholiju u vježbu kontemplacije i inspiracije.
Poznati su kao "slikari kosmičke zore" jer su u tim satima prije noći vidjeli idealno okruženje za stvaranje.
Istina je da usamljena bića ponekad pronađu čarobna utočišta kako bi pronašla sebe i da tako rastu na mnogo načina. Emotivno, umjetnički, pa čak i duhovno. Međutim, današnja vremena su drugačija i trenutno je usamljenost tiha epidemija koja uzrokuje ozbiljne probleme mentalnog zdravlja. Mnogo je ljudi koji se osjećaju odvojeno od svog okruženja. A taj raskid sa društvenim, sa onim što čovjeku daje smisao, transcendenciju i svrhu stvara patnju. Jer u ovom svijetu koji se brzo kreće ima mnogo onih koji ostaju na platformi konfuzije, u toj tački stagnacije sa koje na sve gledaju sa stanovišta zbunjenosti i nerazumijevanja. Usamljenost nije iskustvo koje dolazi samo iz izolacije. Ovaj osjećaj se javlja i kada se osjećamo odvojeno od ljudi oko nas. A to rađa tugu, frustraciju, pa čak i strah. Šta možete učiniti kada se osjećate usamljeno i tužno? "Usamljenost je veoma lijepa... kada imaš kome da je ispričaš." (Gustavo Adolfo Bécquer) Ovo možete učiniti kada se osjećate usamljeno i tužno Na početku smo istakli da je usamljenost postala tiha epidemija. Je li to bolest? Istraživanje, kao što je ono koje je sproveo Medicinski univerzitet King Georgea u Indiji, daje jasan i jednostavan odgovor. Usamljenost sama po sebi nije bolest, ali može biti okidač za razne tegobe. Naglašavamo da problem usamljenosti nije toliko u tome što je osoba fizički izolirana od drugih. U stvarnosti, ovaj osjećaj definira mentalno stanje, koje zauzvrat stvara složenu emocionalnu stvarnost. Ponekad je u pitanju jednostavna činjenica da se pogođena osoba osjeća neshvaćeno, da ne nalazi smisao u svom okruženju i da se osjeća izolirano. Pa hajde da vidimo šta am može pomoći kada se prestanete osjećati usamljeno i tužno. 1. Imenujte svoja osećanja Kada se neko bori sa svojom tugom i usamljenošću, rešenje nije da traži društvo. Odgovor i olakšanje za vašu prazninu je u vama. Stoga, prvo morate biti u stanju da definišete svoja osećanja. Zašto je ovo potrebno? Zapamtite da imenovanje ili etiketiranje vaših osjećaja dobiva više prisutnosti. Studija Univerziteta u Kaliforniji i druga istraživanja podsjećaju nas na važnost emocionalnog označavanja. Prenoseći u riječi ono što osjećamo, možemo vizualizirati problem kako bismo ga liječili. To je uvijek prvi korak. Moramo razgovarati i imenovati to šta nas boli da manje boli. Pregledajte odnose koje sada imate Možda imate partnera, mnogo prijatelja i porodicu koju često viđate. Međutim, uvijek je dobro zapitati se kako izgledaju veze koje čine vaše postojanje. Da li vas čine srećnim da li daju smisao vašem svakodnevnom životu ili ometaju vaše snove? Nama ljudima je potrebna naklonost koja nas obogaćuje, koja nas pokreće, koja nam omogućava da budemo to što jesmo. Kada se osjećate usamljeno i tužno, pravo je vrijeme da preispitate mnoge svoje društveno-afektivne vezanosti. Jeste li s ljudima koji vas zaista zaslužuju? Postavljajte sebi pitanja da saznate šta vam treba Razgovor sa samim sobom nije ludost, to je strategija mentalnog zdravlja. Postoje trenuci kada radimo na autopilotu i pustimo da se stvari odvijaju same od sebe bez preuzimanja kontrole. Kada se anksioznost, bezoblična tuga i strah pojave bez jasnih pokretača, vrijeme je da razgovarate sami sa sobom i postavljate sebi pitanja.
Da li sam tamo gdje želim da budem? Kako se osjećam? Šta bih mogao učiniti da se osjećam bolje? GdJe sam ja u svom životu i gdJe želim da idem?
Usporite kada se osjećate usamljeno i tužno Život ponekad prolazi tako brzo da nas zbunjuje. Puštamo smo da nas zanese kao da smo na pokretnim stepenicama kafa nemamo orijentaciju. Možda je vrijeme da siđete sa pokretnih stepenica i plivate protiv struje kako biste stvari učinili drugačijima. Kada usporimo, možemo srediti svoje prioritete. Male promjene vam mogu pomoći Ponekad male promjene donose velike promjene. To ne mora biti okret za 180°. Nova poglavlja u životu ponekad počinju jednostavnom promjenom rutine. Izlet, putovanje, čitanje nove knjige ili čak dugo putovanje na posao mogu odjednom natjerati da vidite nove stvarnosti kojih prije niste bili svjesni. Usamljenost i negativne emocije mogu se ublažiti kada u svoje živote unesemo nove navike. Ponekad pojačavamo ponašanja koja samo donose patnju i vrijeme je da ih zaustavimo. Postavite ciljeve kada ste usamljeni i tužni Mi smo društvo koje se sve više osjeća usamljeno, tužno i apatično nego prethodne generacije. Nije važno što smo povezaniji nego ikad. Ako ove veze nisu autentične, nezadovoljstvo će biti poput pukotine u kojoj se živi. Treba da se podsjetite šta vašem životu daje smisao, šta vas motiviše i šta vam daje razloge da nastavite dalje. Ciljevi se moraju s vremena na vrijeme precizirati, jer mijenjamo i ono što želimo postići. Istražite svoju unutrašnjost, zaronite da istražite svoje želje. Ovo je ključ za bijeg od usamljenosti i pogled u horizont s nadom.
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|