Smrt je neprijatna tema za većinu ljudi. To je zato što smo jedina stvorenja koja su potpuno svjesna sopstvene smrtnosti. Misao (vjerovanje) koja nas uznemirava i koju svi dijelimo jeste da kad jednom umremo prestajemo da postojimo.
Prolazimo kroz život pokušavajući da se što više odvojimo od ove misli. Naš materijalistički pogled na svijet raste proporcionalno našim individualizovanim egoističnim čulima, s obzirom da nauka jednostavno demistifikuje naše postojanje, svodeći nas na gomilu hemijskih čestica, krvi i kostiju koja je nastala sasvim slučajno.
Ono što uporno izbjegavamo, ono sa čime ne želimo da se suočavamo u životu još više povećava naše nesvjesne anksioznosti, hraneći našu tamnu stranu, povećavajući naše strahove. Takav je slučaj i sa strahom od smrti.
Strah od smrti ima svoju ulogu u našem biološkom preživljavanju. Ali, kada dozvolimo ovom strahu da prodre kroz cijeli život i upravlja njime – da puko postojanje tijela stavimo iznad potreba naše duše - onda imamo ozbiljan disbalans. Upravo to se dešava u našoj kulturi danas. Osvrnite se oko sebe i vidjećete: ljudi danas odrastaju i žive u sredinama koje su opsjednute produžavanjem „mladalačkog izgleda“ trošeći apsurdne sume novca, dok u drugim djelovima svijeta ljudi umiru od neuhranjenosti. Čak smo pošli toliko daleko da zloupotrebljavamo današnje medicinske napretke. Kada čovjek ostari ili se ozbiljno razboli, održavaju ga vještačkim aparatima u životu, hrane ga na cjevčice i tutkaju ljekovima, odlažući ono što svi znaju da će se sigurno desiti. Na ovaj način idu protiv prirodnog toka. Došlo je dotle da: Žrtvujemo kvalitet života za količinu života iz straha od nesigurnog.
A čega bi, u stvari, trebalo da ste svjesni:
1. MOMENAT VAŠEG ROĐENJA JE UJEDNO I MOMENAT VAŠE SMRTI U trenutku kada ste rođeni, postoji neraskidiva veza između vašeg života i vaše smrti. Zapravo, svakim danom svoga života bliži ste smrti. Život i smrt nastaju međusobno, početak i kraj ovog spektra postoje istovremeno. Nije slučajno što u našem društvu postoje dvije glavne tabu teme koja su zapravo povezane: seks i smrt. Seks je proces kroz koji smo stvoreni, smrt je način na koji prestajemo da postojimo. Problem je u tome što stvarnost posmatramo iz treće dimenzije, kao ravnu linija; naše rođenje izgleda kao odvojen događaj koji nema veze sa našom smrti. Na kvantnom nivou, sve se odvija istovremeno i ako bismo mogli da vidimo četvorodimenzionalni prostor, mogli bismo da vidimo i sopstvenu smrt. 2. SMRT VAS ČINI ŽIVIMA Možda zvuči kao paradoks, ali samo kroz smrt možemo biti stvarno "živa" bića - što čini život uzbudljivijim. Ako biste znali da ćete živjeti zauvijek, život bi bio izuzetno dosadan i nezanimljiv. Ako bismo znali da je sve sigurno i da nam se ništa ne može dogoditi, kakvu bismo motivaciju imali da uradimo bilo šta? Prolazna priroda života i nepostojanost svega je ono što nam daje perspektivu. Smrt opravdano sve rizične staze kojima vas vodi srce. Svaki put kada vas nešto uznemiri, zapitajte se: Koliko se ljudi u prošlosti osjećalo ismijano, uznemireno, povrijeđeno i zabrinuto za nešto? Gdje su oni sada? Gdje su njihovi neprijatelji? "Plašiti se smrti, gospodo, znači misliti da ste mudri, a niste, i misliti da znate sve o onome o čemu ne znate ništa. Zašto mislite da je smrt najveće zlo za čovjeka, kada je vrlo moguće da je ona najveći blagoslov?" - Sokrat -
Ova buduća perspektiva sadašnjeg trenutka je jedan od najljepših načina da iskusite zahvalnost.
3. SMRT VAS ČINI ZAHVALNIMA Svi smo mi duboko usamljena bića, htjeli to priznati ili ne. Život i smrt su usamljena putovanja na kojoma srijećemo puno ljudi. Često uzimamo zdravo za gotovo trenutke kada se naš staze ukrste sa stazama drugih.
4. SMRT PRUŽA PERSPEKTIVU
Smrt je u osnovi većine strahova. Čak se i govor u javnosti može smatrati primitivnim strahom od odbijanja i odbacivanja od strane plemena, čineći nas ranjivima u otvorenom prostoru pred publikom koju posmatramo kao "predatore" koji prijete našem životu i opstanku. Ali, zašto se toliko plašimo smrti? Ono što mi poznajemo kao "smrt" je samo naša spoljašnja percepcija. Većina nas se plaši smrti jer smo je povezali sa fizičkim bolom ili se plašimo neizvjesnosti posmrtnog života. Ako posvetite dovoljno vremena samoistraživanju u cilju samospoznaje shvatate da ne umirete vi, već ono što mislite da ste vi, tj. vaše fizičko tijelo, vaša osjećanja, sjećanja, vaše misli, ono što vaš mozak percipira kao realnost. Ali kada se vaš život okonča, vaše duše, odnosno vaša duboka, čista nepromenljiva svijest se vraća svom izvoru. 5. SMRT I PONOVNO ROĐENJE Filozofi, religiozne ličnosti i mislioci su posvećivali čitav svoj život razmišljajući šta se dešava nakon smrti, i da li postoji život nakon smrti. Međutim, vrlo mali broj ljudi se zapravo pita odakle smo uopšte došli prije rođenja, gdje i šta je izvor naše duše. Ulažemo mnogo više energije razmišljajući o onome što nas plaši nego na traženju odgovora na pitanja o onome što se već dogodilo, a što je čista zagonetka. Istina je da ako shvatamo šta je energija, shvatamo i da se ništa nikada ne može uništiti; energija se konstantno mijenja, transformiše i teče. Život je zaborav na ovaj prvobitni izvor koji je uvijek prisutan unutar nas, a u smrti se još jednom podsjećamo na taj izvor. 6. PUSTI MRTVE DA ZAKOPAVAJU MRTVE Većina ljudi se toliko brine o životu nakon smrti, a da se nikada ne zapita da li su čak i živi za života. Pretpostavljamo da smo živi jer dišemo, jedemo i krećemo se. Ali to jednostavno ne čini da se osjećamo cjelovito i živo. Vaša ličnost može biti prisutna na ovom svijetu, ali šta ako nije usklađena sa vašom dušom? Mnogi ljudi se plaše smrti jer se nikada nisu osjećali potpuno živo. Nikada se nisu osjećali puni ekstaze i radosti osim privremene i prolazne sreće. Trenuci potpunog i harmoničnog jedinstva i blaženstva sa svim što postoji im stalno izmiču. Ovi ljudi provode svoje živote pripremajući se za takve uzbudljive i bezvremene trenutke - ali strah od smrti im nikada ne dozvoljava da se ovi trenucu u potpunosti ostvare.
Ovi trenuci se nikada ne dožive, jer se previše plašite da rizikujete, da budete ranjivi, da budete autentični i da se suočite sa nesigurnostima. Previše ste uplašeni da biste bili živi. Tek kada jednom okusite stvarni život - čak i samo na jedan trenutak – strah od smrti popušta.
7. SMRT JE OGLEDALO VAŠEG ŽIVOTA Smrt služi kao ogledala: čemu god da ste posvetili život, čemu god da ste dali važnost u svom životu, biće vaš odraz u trenutku smrti.
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|