Stvari u koje više ne vjerujem

Nedavno sam naučila da naš um organizira misli i sjećanja na temelju shema ili vjerovanja koja razvijamo tokom vremena.

I tako se desi da počnemo vjerovati u toliko lažnih i štetnih stvari da je najbolje naučiti kako ih eliminisati. Dakle, evo opsežnog popisa stvari u koje više ne vjerujem (i nadam se da ćete i vi prestati vjerovati u njih).

1. Više ne vjerujem u neuslišene molitve
Kada nam kažu „traži i dobićeš“, lako je osjetiti se obeshrabreno kada ne dobijemo odgovor na naše naoko skromne zahtjeve. Zašto mi stvari ne pođu za rukom makar jednom? Zašto me više sile mrze?
Život možda nije u potpunosti predodređen, ali ponekad su ono što želimo i što trebamo dvije potpuno različite stvari. Ponekad te „neuslišene“ molitve budu uslišene na drugačiji način.

2. Više ne vjerujem u slučajnosti
Lako je vjerovati da sretna vremena u našem životu dolaze samo kao slučaj sreće ili čiste slučajnosti. Napokon, odatle fraze poput "Kakva slučajnost!" i "Mora da ti je danas sretan dan!".
Međutim, svi naporno radimo za ono što zarađujemo, a naš trud se često nagrađuje. Osim toga, život nam ponekad pokazuje da je božanska intervencija potpuno stvar, a ti trenuci nam pružaju upravo ono što trebate. Važno je prepoznati važnost pozitivnih trenutaka u našem životu, bilo da proizlaze iz napornog rada ili samo "puke" sudbine.

3. Više ne vjerujem da se sve događa s razlogom
Kada stvari pođu po zlu, ljudi nude dobronamjerno ohrabrenje "kako će na kraju sve imati smisla". Ali objašnjava li to zaista tragične gubitke ili druge neizrecive strahote?
Jednom sam vjerovala da svaka modrica na mom tijelu ima neko nepoznato ali bitno porijeklo. Međutim, vrijeme je da svi shvatimo da se ponekad stvari jednostavno događaju bez razloga. Neće nas uvijek na kraju nekog događaja čekati neka "čarobna" životna lekcija. Ne događa se sve s razlogom. Postoje bezrazložne stvari.

4. Više ne vjerujem da je sve bila moja krivica
Ponekad je lako okriviti druge ljude za naše borbe, ali najčešće pronalazimo načine kako sebe okriviti. Za sebe kažemo da smo trebali drugačije postupiti ili nam društvo kaže da smo "tražili" maltretiranje na osnovu našeg izgleda ili naših osobina. Da smo to zaslužili.
Ali spremna sam prestati kriviti sebe za izbore koje drugi čine ili za nesreće koje razdiru ovaj svijet i koje ja nikako nisam mogla izazvati. Iako svi ponekad pravimo loše odluke, to ne znači da smo krivi za sve što nam se događa.

5. Više ne vjerujem u politiku
Vrijeme je da prestanemo vjerovati svim praznim političkim obećanjima kojima nas mediji hrane svakodnevno. Želim vidjeti postupke i djela, i ne želim vjerovati više nijednoj izgovorenoj riječi. 

6. Više ne vjerujem svemu što sam pročitala
Naučeni smo da su "mainstream mediji" pouzdani i da daju tačne informacije, od naših lokalnih vijesti do internacionalnih naslova. Ali što se događa kada postoje dvije strane priče? Što je sa svim tim lažnim vijestima?
Mediji produbljuju propagandu i često stvaraju složene mreže laži. Sada pokušavam zadati sebi domaću zadaću i pronaći najmanje 3 izvora prije nego što povjerujem nečemu što sam pročitala u medijima. 
​
7. Više ne vjerujem u sretne završetke
Bajke nas tjeraju na vjerovanje da se na kraju sve pokaže dobrim i da sve ima sretan kraj. Ali,da li zaista svi na kraju pronalazimo princa na bijelom konju koji će nas odvesti i neki slavni dvorac?
Ponekad završeci nisu sretni, ponekad su jednostavno previše obični ili tužni.  Ključ je učenje prihvaćanja da se život ne vrti oko slave i bogatstva, već oko sjećanja koja stvaramo na tom životnom putu.

8. Više ne vjerujem da je cijeli svijet protiv mene
Ponekad nas ljudi ne vole, a ponekad smo stvarno žrtva okolnosti. Međutim, kada padnemo u obrazac viktimizacije, počnemo vjerovati da nas cijeli svijet mrzi, a mi sami sebe sabotiramo samo da bismo to dokazali.
Ali svijet nije protiv mene (niti protiv tebe). Ponekad se događaju loše stvari. Ponekad smo mi krivi; drugi puta nismo. To je samo način na koji se kolačić drobi, ali to ne znači i da je svijet protiv nas.

9. Više ne vjerujem da mi je suđeno da sama idem kroz život
Nekada sam mislila da sam živo utjelovljenje jedne pjesme benda "Green Day" i da ću na kraju uvijek ostati sama. Tjeskoba i lažne sheme uvjerile su me da će svi otići i napustiti me.
Realnost je, međutim, da za svakoga postoji neko. Bilo da je u pitanju Bonnie za Clyde ili Mia za Lilly, uvijek postoji neko sa kime se istinski povezujemo i ko će ostati uz nas, bez obzira na oluje koje dolaze. Sada znam da će mi uvijek biti pružena ruka da me uhvati, a ponekad čak i više njih.

10. Više ne vjerujem da su ljudi u osnovi zli, niti da sam ja zla 
Kada ljudi bježe od nas u teškim vremenima, lako je početi vjerovati da sa nama nešto nije u redu. dobro.  Naše mane nas ne čine zlim ljudima, niti naše nevolje. Svi zaslužujemo ljubav i razumijevanje, jer smo svi dobri ljudi duboko u sebi.

11. Više ne vjerujem da će istinska jednakost ikada postojati
Kažu "svi su ljudi stvoreni jednaki", ali mi rijetko tako postupamo sa ljudima. Danas se mnogi još uvijek bore za svoja osnovna prava, da budu prihvaćeni i slobodno govore. Mislim da će ego i sitne misli zauvijek spriječavati postojanje istinske jednakosti.

12. Više ne vjerujem da zaslužujem manje
Kad nas pokušaju uvjeriti da smo beznačajni, počinjemo vjerovati da zaslužujemo manje od ostalih. Ali, niko nema pravo da nas lišava naših želja i snova.
Bez obzira da li sebe smatramo jednakima sa ostalima, to nikada ne znači da zaslužujemo manje.

(autor: Megan Glosson
izvor: thoughtcatalog.com)