Svakim sam danom sve manje savršena, ali sve mudrija

​Svakim sam danom sve manje savršena, a ipak sve sretnija. Nema boljeg znanja od poznavanja sebe. Jer znanje bez radnje nema smisla, to nije ništa drugo do fantazija. ​

Budna sam i iznutra i spolja. Ja sam svoj lijek, svoj talisman, pobunjeničko srce koje više ne želi zarobljenu ljubav. Sve više sam ljudsko biće, sve manje savršena i srećna sam. Dovoljno sam hrabra da volim sebe svakog dana, daleko od onih zatvorenih umova koji kažu da su moji snovi preveliki ili nerealni.

Ovo će možda zvučati čudno, ali u kontekstu ličnog rasta i razvoja često postoje ljudi koji kažu da se ljudska bića rađaju dva puta. Prvi put je kada stignemo na svijet, a drugi put je kada otkrijemo emocionalnu bol, gubitak i slom.
Ponekad je patnja prethodnica ponovnog rođenja. Kada patimo, trebali bismo postati vlastiti iscjelitelji, oni koji umiju previti i vidati svoje nevidljive rane. I nikada nećemo zaboraviti znanje koje smo stekli na ovaj način, jer nas to pretvara u iskusna i jaka bića kakva smo danas.

Manje savršena, ali mudrija
Žene su uvijek (bile) podložne društvenim normama koje od njih zahtijevaju izvrsnost i isticanje u mnogim sferama istovremeno. Moramo biti dobre kćeri, dobre žene i savršene majke. I naravno, moramo održavati savršen fizički izgled, gdje su bore, strije, celulit i višak kilograma nepoželjni. Tek kad shvatite da ste nesavršene i ponosno i buntovno ustanete protiv ovih predodžbi, pronaći ćete pravu sreću.
​Zanimljiva činjenica koja se često "prodaje" ženama je ta da unatoč svemu uvijek treba da imamo lošu sliku o sebi. Napravite jedan jednostavan test i pretražite  "samopoštovanje i žene",  i odmah ćete pronaći na tisuće tekstova usmjerenih na pružanje savjeta na tu temu.
Odmah smo definirane kao  „krhke“,  a zatim  „borbene“,  a zatim „pogođene"  "Vendi sindromom". Društvo se voli igrati definiranjem nas i onim što treba da budemo, a u stvarnosti vrlo dobro znamo ko smo, što želimo i kako to postići. 
Međutim, naše društveno okruženje postavlja prepreke tim težnjama.

Teška borba za sreću​
Zanimljivo istraživanje  koje je sprovelo Američko udruženje univerzitetskih žena otkrilo je da  mnoge djevojke doživljavaju pad samopoštovanja kada uđu u adolescenciju. Do tog trenutka pred-adolescenti su izuzetna stvorenja, sa velikim i zanimljivim idejama o svijetu i sa dobrim konceptom sebe.
Međutim, ovo je istraživanje pokazalo da oko 15 ili 16 godina mnoge djevojke počnu ugađati kako bi se uklopile u svoj društveni kontekst. No, da bi udovoljilo drugima, moraju se uklopiti u kalup i slijediti određene estetske obrasce i obrasce ponašanja. I njihovo  samopouzdanje očigledno biva narušeno tokom ovog perioda.
Najzanimljiviji dio je da mnogi dječaci prolaze i kroz ovo razdoblje traženja, istraživanja vlastitog identiteta i preispitivanja svog samopoimanja. Međutim, kako psiholog Jean Twenge  objašnjava u svom radu,  žene se često pogrešno procjenjuju da imaju “uvijek nisko samopoštovanje”,  koje se ne može dokazati, i potpuno je lažno.

Žene i njihove lične snage
Antropolog i biolog  Helen Fisher  objasnila je u svojim knjigama da se  žene ne rađaju, one su stvorene. Kad neko doživljava sebe kao manje savršen i jednostavno dozvoli sebi da bude takav, kao rezultat toga javlja se velika snaga.
Moguće je da se tokom adolescencije zanesemo tuđim željama. Ali na kraju krajeva, kad smo mladi, nemamo mnogo izbora; samo prihvatamo prvo što prođe ispred nas. Malo po malo, počinjemo se filtrirati i postavljati sebi određene zahtjeve. Tako se naš identitet jača i savršeno dobro znamo šta želimo i šta nam preostaje.
Današnje žene nisu poput Vendi koja se brine za Petra Pana. Današnje žene ne vjeruju u bajke niti u nezrele muškarce koji ne žele odrasti. Vole sebe, vjeruju u svoju intuiciju i instinkte i vjeruju da zaslužuju ostvariti svoje snove.

Istina je da  žene mogu patiti od anksioznosti i depresije više od muškaraca,  ali posjeduju bolje lične i psihološke resurse za rješavanje ovih situacija i jačanje. Jer ako išta razumiju, to je otpornost.
Zapravo, mnogi ljudi to možda ne znaju, ali žene su naučile gledati u sebe, poput pravih mudraca. One razumiju cikluse, ponovno rođenje, gubljenje i osvajanje, otpuštanje i učenje kako dobiti nešto. Žene uopće nisu krhka stvorenja. Svaka žena je sačinjena od blistavog lišća koje se okupalo u sunčevoj svjetlosti i korijena koje je izraslo duboko za vrijeme najgorih oluja koje su morale proći.