Da li ste previše umorne? Da li nemate vremena za sebe? Da li vam je energija potpuno iscrpljena? Da li uvijek tuđe potrebe stavljate ispred svojih?
Ako je tako, onda vam u ovom članku donosimo jednu predivnu priču, koja će vas inspirisati da poradite na sebi i počnete voditi više računa o sebi, svojoj energiji i svojim potrebama, jer, priznaćete, svaka žena se makar jednom našla u situaciji da u potpunosti zanemari sebe, a neke ostanu u toj situaciji cijelog života.
"Već si dovoljno uradila. Vrijeme je da staneš, da se odmoriš i ne radiš ništa."
Priča ide ovako:
Živjela je jednom Umorna Žena. Svako jutro se nekako budila, tjerala sebe da radi cijeli dan i odlazila u krevet iscrpljena. Više se nije ni sjećala kada se poslednji put odmorila, kada je bila puna snage i želje za životom. I tako se sve nastavljalo, do samog trenutka kada se sijenka Umorne Žene odvojila od nje. Bio je to vreo ljetnji dan kada je trebalo uraditi neku važnu stvar, jer „nemoj odlagati za sjutra ono što možeš da uradiš danas“, „ne možeš bez truda uloviti ribu“, „onaj ko ne radi, ne jede.” To je ono što je ovu ženu dovelo do vrhunca umora. Sijenka je počela da se udaljava od nje, ostavljajući je da iscrpljen sjedi na kancelarijskoj stolici. Žena je preklinjala sijenku:- Molim te, vrati mi se! Odlaziš, i sva moja snaga odlazi sa tobom… Sijenka joj je odgovorila: - Da, tako je, želiš da ti se vratim. Na kraju krajeva, ja sam Čuvar tvoje energije. Ali ne mogu ti više pomoći. Potrošila li skoro svu svoju snagu, a da je nikada nisi nadopunila. Dovela si sebe do potpune iscrpljenosti. Razmisli dobro: zašto ti se sve ovo dogodilo? - Biće mi teško ovo razumjeti bez tebe. Molim te pomozi mi!, preklinjala je žena. Sijenka je razmislila na trenutak, a onda se složila. - Dobro. Ali samo pod uslovom da prođeš tri testa koja će biti provjera tvoje energije. Slažeš li se? - Svakako! - Onda slušaj. Prvi zadatak: osjeti svoja leđa, ramena. Da li se ti djelovi tvog tijela čine nepodnošljivo teško? Umorna Žena klimnu glavom. Kako ne bi osjetila bol i težinu? Koliko godina ona nosi nevidljivo teško breme na svojim plećima? O, kako je ženi bilo teško da prizna sebi da nosi teret koji joj uopšte nije bio namijenjen. To je bilo iznad njene snage, crpilo joj je energiju: brige njenih prijatelja, njene djece, njenog muža, njenih roditelja. Nosila je sve njihove probleme, sve njihove poteškoće i pokušavala ih riješiti, ali je samo bivalo gore. Ali sada je dosta: od sada, neka svako živi svoj život. Umorna Žena je sklopila oči, zamišljala svakoga čiji je teret, zbog svoje „dobrote“, preuzela na sebe, i davala sve od sebe. Čim se Umorna Žena oslobodila nepodnošljivog tereta, njen telefon je počeo da zvoni. Tražili su je svi koji su je jednom stavljali teret na pleća. Umorna Žena je sa strahom pogledala svoju sijenku: - Šta da radim? Oni će sada početi da traže da ponovo preuzmem njihov teret! Sijenka je ostala neumoljiva. - Ako želiš da budeš zdrava, ako želiš da svi ovi ljudi žive punim životom bez tebe, a da ni za čim ne žališ, onda moraš položiti drugi test: naučiti da kažeš „ne“ kada je to potrebno. Žena je klimnula glavom, ali je smatrala da je drugi test možda čak i teži od prvog. Kako odbiti? Šta će oni misliti o njoj? Šta ako prestanu komunicirati sa njom? Šta ako je prestanu voljeti? Odgovorila je na poziv svoje prijateljice. Razgovor je bio besmislen: njena prijateljica je pokušavala da je nagovori da opet uradi nešto za nju, a Umorna Žena se izgovarala i pravdala. Sijenka joj je prišla i tiho predložila: - Da bi naučila da kažeš „ne“, prvo moraš naučiti kako da nađeš izgovore. U suprotnom, ljudi će osjetiti tvoju nesigurnost i nastaviće te ubjeđivati sve dok ne poklekneš i preuzmeš njihov teret. Žena je klimnula glavom i završila razgovor sa prijateljicom sa jednim čvrstim i istovremeno saosjećajnim „ne“. I tako je počela postupati sa svima. Naravno, nisu svi razumjeli Umornu Ženu. Neko je zaista prestao da komunicira sa njom (da li je uopšte bio prijatelj?), neko se uvrijedio, a neko se pomirio s tim. Sijenka je rekla: - Došlo je vrijeme da prođeš treći i posljednji test.” I tada će ti se vratiti tvoja energija, tvoja želja za životom. Nauči da se odmaraš. Dozvoli sebi da se odmoriš. I tada ćeš se sresti sa onim ko ti najviše smeta - sa svojim osjećanjem krivice. Treći test je zaista bio najteži. Osjećaj krivice ju je stalno proganjao. Čim je Umorna Žena pokušala da se odmori, pojavio bi joj se taj osjećaj krivice i rekao je majčinskim glasom: "Kako? Opet si besposlena? Ja radim ovdje, radim, a ti planduješ! Zar te nije sramota! Danas ima toliko toga za uraditi!" Ili bi se čuo očinski glas: „Ako to ne uradiš, niko neće. Sve će propasti. Šta? Umorna, kažeš? Zašto si umorna? Još ništa nisi uradila! Radi, trebaš raditi više, radi! Ili bi krivica progovorila glasom bake: “U našoj porodici nikada nije bilo onih koji su odustali.” Na nogama sam po cijeli dan, ne mogu ni da sjednem. I ti bi trebalo istto tako!” Glasovi su tražili i prebacivali joj krivicu, i žena je shvatila da se neće moći odmoriti, neće moći, makar satima ležala na trosjedu, pa makar otišla na odmor na kraj svijeta. Ali onda se podigao onaj krik, krik njene pobune:
"Imam pravo na odmor! Skidam svaku zabranu sa njega. Od sada neću samo raditi, već ću se i potpuno opustiti i odmarati. Uostalom, ne postoji samo dan, već i noć. Aktivnost ustupa mjesto opuštanju i u samoj prirodi. Čak se i priroda, Velika Žena, odmara! Ne mirujem, već se oporavljam da bih bila zdrava, sretna, pun inspiracije i kreativne snage. I onda ću uraditi nešto ne zato što „moram“, već ću sve raditi s ljubavlju, s radošću, sa iskrenom željom."
Ovaj monolog je bio dovoljan da osjećaj krivice nestane. Umorna Žena je shvatila da se oduvijek trudila da nekome bude dobra i od koristi i zato je sebi zabranila da živi svoj život, zabranila sebi da se odmara, da ima svoje mišljenje. I to nikoga nije usrećilo, sve se samo još više zakomplikovalo. Sve dok nije bila potpuno iscrpljena. Ovaj dan je bio najneobičniji za Odmornu Ženu. Sa zadovoljstvom se kupala u cvjetnoj kupki, ležala na sofi sa svojom omiljenom knjigom, divila se nevjerovatnoj ljepoti zalaska sunca, udišući arome večernje rose, slušajući glas sretnih nada, osjećajući otkucaje povratka života u svom srcu . Nije joj se vratila samo energija, vratilo joj se zdravlje, ljepota, radost, inspiracija, mir... I sve to samo zato što je jednog dana Umorna Žena konačno dozvolila sebi... da se odmori.
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|