Svi se plašimo ispuniti svoje najcjenjenije Snove, jer nam se čini da smo ih nedostojni ili da ih još uvijek ne uspijevamo ostvariti. Strah od patnje je gori od same patnje. I nijedno Srce ne pati kada krene u potragu za svojim Snom, jer svaki trenutak tih pretraga je susret s Bogom i vječnošću.
Svaki trenutak je sastanak.
Svi koji žive na Zemlji čekaju svoje blago, ali mi smo navikli šutjeti, jer se ljudi plaše pronaći to Blago. Samo sa djecom razgovaramo o tome, a zatim gledamo kako Život usmjerava svakoga prema svojoj Sudbini. Ali, nažalost, samo nekoliko njih slijedi svoj željeni put.
Drugima svijet uliva strah i, zapravo, za njih postaje opasno mjesto za život. A mi i naša Srca, govorimo sve tiše i tiše. Nikada ne ušutimo potpuno, ali trudimo se da se naše riječi ne čuju: ljudi ne žele da pate i zato ne slušaju Glas srca.
Prije nego što se san ostvari, Duša svijeta odlučuje provjeriti jesu li sve njene lekcije naučene. I ona to čini kako bismo mogli dobiti sa svojim Snom sve ono što se uči na putu znanja. Ovo je mjesto gdje hrabrost mijenja većinu ljudi. Na pustinjskom jeziku to se naziva "umiranje od žeđi kada je oaza već na horizontu". Traganje uvijek započinje s ugodnim početkom. A završi sa ovim testom. Najtamnije je pred svitanje zore.
Nikada ne razumijemo koja su blaga pred nama. Jer, na žalost, veliki broj ljudi uopće ne vjeruje u blaga koja mogu dobiti. (Po uzoru na djelo "Alhemičar", autora: Paulo Coelho)
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|