Svi trebamo oluje kako bismo naučili pronaći sigurno utočište u sebi

Ponekad su oluje ljudi koji su nam rastrgali srce i dušu. Izazvali su pravi uragan u našem životu sa kišom i jakim vjetrom, a onda su pobjegli noseći sa sobom kišobran...

Da je sve u životu glatko i sjajno, možda život ne bi bio zanimljiv. Jeste li ikada razmišljali o tome da nam se problemi i poteškoće daju s razlogom? Možda nam ipak ponekad treba kiša usred vedrog dana? ​

Prije svega, oluje su nam potrebni kako biste naučili kako hodati kroz lokve uzdignute glave. Plesati pod ogromnim kišnim kapima i hrabro izlagati lice vjetru koji divlje puše. Možda je melodija kišnih kapi upravo ono što trebamo naučiti slušati i čuti svoj unutarnji glas. Da se ne bismo bojali slijediti ga i ne dopustiti da  zalutamo.

Ne bojte se tamnih oblaka i kiše! Dišite duboko, hrabro otvorite vrata i idite samo naprijed. Ne znate kamo ćete stići, ne znate što vas čeka, ali nije li ovo ljepota i čarolija našeg života? Možda je kiša bila ono što ste željeli? Kako biste na svojoj koži osjetili njenu hladnoću, kako bi vam ona isprala sve suze i strahove, zaliječila sve rane i ožiljke, očistila dušu i ulila vam nadu...

A grmljavina ... Možda vam je i ona trebala. Odmah i ovdje. Da biste pronašli to mjesto na Zemlji gdje je toplo i ugodno. To mjesto na Zemlji gdje možete pobjeći kada se bojite i kada vam se čini da nema izlaza. Mjesto koje želite imati kad god zatrebate pomoć i sklonište. Mjesto na kojem ćete se osjećati sigurno. Mjesto gdje ništa nije zastrašujuće. Mjesto na kojem se osjećate voljeno.

​Možda nam trebaju oluje kako bi nas podsjetile na ono što nedostaje u našem životu? Izgubljeno ili zaboravljeno? Napokon - da je vrijeme da se pobrinemo za vlastite oluje koje se događaju u našoj duši. Ko zna, možda se toliko bojimo oluja jer podsjećaju na prazninu iznutra koja tek treba biti popunjena. Možda se toliko bojimo oluja jer je zastrašujuće biti lice u lice nasamo s njima. Bojimo se da nećemo naći uporište ili sigurno mjesto kad dođe vrijeme za traženje zaklona...

A ponekad oluje nalikuju ljudima koji su nam rastrgali srce i dušu. Stvorili su pravu oluju u našim životima sa tako jakom kišom i jakim vjetrom, a onda su pobjegli noseći kišobran sa sobom. Podsjećaju nas na one koji su nam zapalili vatru u srcu i otišli a da je nisu ugasili. O onima koji su nas izdali i nisu se osvrtali. O onima koji su otišli u mrklom mraku i na hladnoći, ne ostavljajući ništa da nas zgrije.

Jedno znam sa sigurnošću: oluja je stvarno bolna i zastrašujuća, ali kada se završi, dolazi do nevjerovatne jasnoće. Kao da u jednom trenutku jasno vidite sve oko sebe u novom svjetlu, vidite svoj Put i svoju sudbinu.

Oluje bjesne i strašne su. Ali oluje donose i mir. I možda su nam zato toliko potrebne. To je ono što nas čini mudrijima i snažnijima. To je ono što donosi odgovore na pitanja koja nas muče godinama. To je ono što nas uči da se borimo i da ne odustajemo. Nešto što nas uči skrivati ​​se od neočekivanih okreta sudbine.

Možda svi trebaju oluje kako bi nas podsjetili da Bog nikada ne zaboravlja na nas i da nikada neće odustati. Činjenica da Uzvišeni najbolje zna što nam treba u svakom određenom trenutku. Možda se ne slažemo i čak se bunimo, ali Bog najbolje zna što trebamo da bismo bili sretni. Može dati stvari koje ne razumijemo ili stvari za koje nismo spremni, ali to je takođe dio Njegovog plana. Moramo naučiti biti ponizni. Prihvatite činjenicu da ne možemo kontrolirati sve u životu i sve izračunati. Čak i najsunčanijeg dana nebo se može naoblačiti i izbiti grmljavina. Može izbiti oluja, a tada će se i najjači od nas osjećati bespomoćno i tražiti zaklon.

Zbog toga se oluje u našem životu mogu gledati na dva načina. Neko će prestravljeno gledati u nebo i očekivati ​​najgore vjerujući da je došao kraj svijeta, a neko će oluju doživjeti kao priliku da očiste svoje duše prije nego što sunce ponovo zasja. Zbog toga se neki ljudi raduju oluji, pokušavajući krajičkom oka sagledati budućnost. Nestrpljivi su saznati ko će postati nakon što oluja završi i kiša opere bolnu prošlost. Što će postati nakon što prežive najgore oluje.

Možda vam Svemir i dalje donosi jake oluje, jer još uvijek niste naučili važne lekcije o tome kako svijet funkcionira ili stvari o vama samima...

(reference:
zen.yandex.ru)