Svim ljudima koji se osjećaju kao da ne pripadaju nigdje

Tekst je o onim ljubazni pojedincima, "društvenim leptirima" koji lepšraju tamo-amo i koji se mogu sprijateljiti sa mnogim ljudima, na mnogim mjestima, gdje god se našli.  Mnogi od nas imaju tu sposobnost da dodirnu srca drugih, svojim brižnim i lijepim ponašanjem i zabavnim i lijepim osobinama. ​​

"Društveni leptiri" su po prirodi sigurniji u sebe. Iako se može desiti da se osjećaju usamljeno s vremena na vrijeme, oni u toj samoći mogu uživati bolje nego bilo ko drugi.
Oni ne pripadaju nigdje, ali se ipak mogu snaći u raznim društvenim krugovima.
Obično jesu uvijek dragi i dobrodošli gdje god se pojave, jer imaju dobru emocionalnu i socijalnu inteligencju.

Međutim, biće dana kada ćemo se osjećati kao da u našim životima ne postoje oni "pravi" ljudi sa kojima bismo se mogli družiti, odnosno sa kojima bi najbolje bilo da provodimo naše vrijeme.
Svaki prijatelj kojeg imamo biće zauzet jer će se družiti s drugim ljudima ili kad provjerimo naše društvene medije vidjećemo da se svaki prijatelj kojeg imamo u svojoj grupi, druži i zabavljana na neki svoj način, ali to ne radi sa nama. Biće dana kada ćemo se osjećati nekako "izopšteno", kao da ne pripadamo baš nigdje, bilo kojem mjestu ili grupi.

Ipak, trebalo bi uvijek imati na umu da jesmo bitni kao pojedinci. Moramo se sjetiti da nismo zaboravljeni. Voljeni smo iskreno usprkos onome što naše unutarnje misli "vrte" u našim glavama.
Mi možda ne pripadamo nekoj određenoj grupi prijatelja, ali stvar zbog koje smo uvijek dobrodošli u puno grupa govori mnogo o našoj osobnosti. Nije toliko bitno uklopiti se koliko je bitno snaći se u grupi ili grupama. Postoje pojedinci koji mogu biti u mnogim grupama. Obično su to ljudi sa puno poznanika, ali ne sa nekim posebnim pripadanjem.
​
No, kod takvih ljudi se često može javiti osjećaj usamljenosti. Ponekad ćemo sumnjati u svoje sposobnosti da uopšte imamo prijatelje ili da možemo da ih sačuvamo. Ponekad ćemo ispitivati sebe ​​zašto ne možemo imati prijatelje na koje se možemo neprestano osloniti. Ovdje se valja zapitati da li se i oni koji tvrde da imaju "stalne i prave" prijatelje uopšte mogu osloniti njih. U životu se vrlo često pokaže suprotno.
Međutim, kasnije ćemo shvatiti da je pomalo glupavo i tražiti pripadanje. Kao što je već napomenuto, ne radi se o striktnoj pripadnosti, već o tome kako se inače snalazite sa ljudima.

Trebali bismo prestati tražiti samo jedno mjesto gdje bismo pripadali. Nismo pojedinci koji pripadaju samo jednoj grupi. Trebalo bi donijeti radost i sreću mnogim ljudima, a isto tako oni nama. Može se učiniti kao lutanje, i nazovite ga tako ako hoćete. Na kraju dana, kada "padne zavjesa", vi ipak pripadate samo sebi. Ako tražite prvu i pravu osobu na koju se uvijek možete osloniti - to ste samo i isključivo vi.