Tamo gdje empatija prestaje: zašto se ponekad iza maske saosjećanja krije mržnja

Empatija je jedinstvena među ljudskim osobinama. Sposobnost saosjećanja sa drugim živim bićem smatra se pozitivnom osobinom. Tvrdi se da je empatija temelj dobrote.

A nemogućnost empatije jedan je od glavnih uzroka agresije, mržnje i sklonosti nasilju. Ali psihologija ima činjenice koje pokazuju da empatija ima i mane; simpatija se može pretvoriti u agresiju, a dobre namjere u loše.

Kako empatija djeluje
Naša sposobnost razumijevanja reakcija drugih ljudi i razumijevanja njihovih osjećanja povezana je sa funkcijama neurona ogledala u mozgu, objašnjava neurofiziolog Chris Frith. Takve nervne ćelije se nalaze ne samo kod nas i kod drugih primata, već i kod ptica. Ovi se neuroni, za razliku od ostalih, aktiviraju ne samo prilikom izvođenja radnji ili proživljavanja senzacija, već i kada se promatraju tuđe akcije, reakcije ili manifestacije bola i emocija.

"Neuroimaging studije" pokazuju da strah doživljavamo kada gledamo fotografiju prestrašene osobe, čak i ako joj se lice prikazuje toliko brzo da nemamo vremena shvatiti ono što su oni vidjeli. A kad vidimo preplašeni izraz na tuđem licu, automatski ga kopiramo. Ali ovo još nije empatija, kaže Frith, već "emocionalna zaraza" koja djeluje na istom principu kao i mehaničko oponašanje tuđih gestova ili oponašanje kod ptica. Istinska empatija je složen, višeslojan proces.
Podijelili su ga na tri komponente:

1. kognitivna empatija - sposobnost razumijevanja osjećaja drugih ljudi na intelektualnom nivou, pogađanja tuđih misli;
2. emocionalna empatija - sposobnost dijeljenja tuđih osjećaja, odnosno doživljavanja istog;
3. saosjećajna empatija - prijelaz iz empatije u akciju, spremnost da se drugom pomogne da se riješi neugodnih osjećaja.

Na razini saosjećajne empatije suočeni smo sa prvim skrivenim ulovom: često je pomoć drugoj osobi samo način da se riješimo neugodnih osjećaja koje mi imamo kad ih gledamo kako pate. Tako se u samoj dubini empatije iznenada može otkriti i klica sebičnosti. Na drugim nivoima, takođe ima dosta mana.
​
​Tamna strana empatije
Istraživač Paul Bloom u svojoj knjizi Protiv empatije upoređuje ovu osobinu sa džepnom baterijskom svjetiljkom čiji snop osvjetljava jednu stvar tako jako da sve ostalo gura u tamu. U praksi se to manifestuje kroz dva efekta. Jedan od njih je "kolaps saosjećanja". To najbolje opisuje poznata fraza iz Remarqueova romana "Crni obelisk": "Smrt jedne osobe je tragedija, smrt miliona je statistika." Što više ljudi treba naše saosjećanje, manje saosjećamo sa njima.

Znanstvenici vjeruju da za to postoji čisto ekonomski razlog: mozak slabi ili isključuje empatiju kada postoji rizik da nivo saosjećanja pređe granicu, prijeteći našoj mentalnoj dobrobiti. Psiholog Daniel Batson sproveo je istraživanje u kojem je pokazao da kada osoba pretpostavi da je empatija može koštati previše novca ili vremena, ona instinktivno izbjegava situacije koje mogu poslužiti kao okidač empatije. Saosjećanje je ipak proračunato.

Drugi primjer je „efekat identifikovane žrtve“. Ovdje je suština da intenzivnije reagiramo na patnju određene nama poznate žrtve nego na slična iskustva stranaca i ljudi koje ne poznajemo. Na primjer, tokom jednog eksperimenta ispitanici su bili spremniji donirati novac za pomoć djetetu kada znaju njegovu dob, izgled, životne okolnosti, omiljene igre i druge lične detalje. Lakše nam je saosjećati sa onima koje poznajemo. Iz tog su razloga obično poznate ličnosti pozvane da vode događaje prikupljanja sredstava u razne dobrotvorne svrhe. Nažalost, na nesvjesnom nivou novac često ne prenosimo žrtvama, već svojim idolima.

Granice empatije
Empatija nema toliko pokrića. Jasno je da ne možemo suosjećati sa svim ljudima na zemlji. Ali čak i empatija prema prijateljima i kolegama nije uvijek laka. Hijerarhija empatije je jasno izgrađena: ona jej prvo usmjerena na najbliže ljude, a potom na predstavnike kulturnih, rodnih ili društvenih grupa. Nakon toga, empatija postepeno nestaje. Kako se odnosimo prema onima koji nisu u našem krugu? Imamo li samo manje empatije? Nije uvijek.

Empatija i okrutnost
Psiholozi Anneke Buffone i Michael Pulin pokazali su u svom istraživanju da intenzivna empatija prema članovima sopstvene grupe može povećati agresiju prema strancima. 

Empatija i moral
Eksperimenti Chrisa Fritha pokazuju da je snaga empatije prema strancu drektno povezana sa našim razumijevanjem njegovih moralnih osobina. Skeniranje mozga jasno pokazuje da ljudi imaju mnogo manje empatije prema žrtvi ako su sigurni da je ona loša ili neugodna osoba. Najgore je što u takvim slučajevima, kada promatraju tuđe patnje, aktiviraju sistem nagrađivanja dopamina u mozgu.

Empatija i rasne predrasude
Istraživanje rasnih razlika u izražavanju empatije daje slično razočaravajuće rezultate. Evropljani i Azijati eksperimentalno pokazuju više empatije kada promatraju patnju vlastite rase.

Empatija i moć
Istraživanje psihologa Michaela Inzlichta, Jeremyja Hoogevena i Sukwindera Obhija pokazuje da čak i pri privremenim imenovanjima na rukovodeća mjesta ljudi doživljavaju smanjenje moždane aktivnosti povezano sa empatijom.

Kako pravilno razviti empatiju
Psiholog Daryl Cameron nudi svoj način rada s tamnom stranom empatije. Glavno pravilo je promijeniti pogled na ovu osobinu.  Prestanite empatiju smatrati osobinom, već je smatrajte emocionalnom vještinom koja se može razviti i ispraviti uz pomoć nekoliko praksi.

• Aktivno slušanje. U razgovoru sa bliskim ljudima obično uhvatimo i najmanju promjenu tona. U komunikaciji sa „drugima“ često razmišljamo samo o sebi, dok nam sagovornik pokušava prenijeti svoju misao. To nas sprečava da se emocionalno uključimo u komunikaciju. Pokušajte se odvratiti od sopstvenih misli i usredotočite se na riječi sagovornika. To u početku možda nije lako, ali postepeno ćete naučiti da se prebacite na aktivno slušanje.
• Naviknite se na različitosti. Empatija sama po sebi ne pomaže uvijek u prevladavanju stereotipa. Ali smisleni kontakt s ljudima koji se razlikuju od vas može riješiti ovaj problem. Empatija dobro funkcioniše tokom prilagođavaja određenom okruženju. Na primjer, studije pokazuju da kada se Europljani presele u azijske zemlje, imaju tendenciju da brzo odbace svoje rasne stereotipe u znak manifestacije empatije. Poznati trener Andrew Sobel ovo iskustvo adaptacije upoređuje sa napuštanjem zone komfora. Jedna od dobrih opcija je putovanje.
• Koncentrišite se na tuđa iskustva. Da biste prevladali rasne, rodne i socijalne stereotipe, ne fokusirajte se na ličnost druge osobe, već na njihova iskustva. Pokušajte zanemariti ono po čemu se druga osoba razlikuje od vas: stil govora, odjeća, maniri, crte lica, boja kože, jezik. Obratite pažnju na ono što vas spaja - emocije.
• Ne prelazite granicu. Kada podržavate emocionalne žrtve iz svog kruga, pokušajte zabilježiti trenutak kada se simpatija prema „prijateljima“ počinje pretvarati u mržnju prema „drugima“. Zapamtite, ta se osjećanja lako mogu pobrkati.